Nedim Zahirović – Profesor povijesti na Sveučilištu u Tuzli u plagiranju tuđih znanstvenih radova

 

Profesor povijesti na Sveučilištu u Tuzli u plagiranju tuđih znanstvenih radova

 

Posljednjih je godina u srbijanskoj javnosti živo vođena rasprava o znanstvenoj vrijednosti doktorske disertacije Siniše Malog, aktualnog ministra financija u Vladi Republike Srbije. Rasprava je pokrenuta tako što je Raša Karapandža, profesor na EBS-Sveučilištu u Wiesbadenu (SR Njemačka), skrenuo pozornost na dijelove doktorskog rada, u kojima je Mali preuzimao dijelove radova drugih autora, a da ih nije navodio u podnožnim bilješkama. Drugim riječima kazano, Mali je pišući svoju disertaciju plagirao radove drugih autora. Cijela stvar je okončana tako što je Sveučilište u Beogradu oduzelo Malome doktorat. U poređenju sa slučajevima bivšeg njemačkog ministra obrane Karla-Theodora zu Guttenberga i bivše ministrice obrazovanja i istraživanja Annette Schavan, koji su se također služili plagiranjem tijekom izrade svojih doktorskih radova, srbijanski ministar financija je dobro prošao: Karl-Theodor zu Guttenberg i Annette Schavan su svojevremeno uz doktorske titule izgubili i ministarska mjesta u  njemačkoj saveznoj vladi.

Slučaj plagiranja tuđeg znanstvenog rada o kojem je ovdje riječ prevazilazi slučaj Siniše Malog. Prije dvadeset i četiri godine, Fehim Nametak, ugledni bosansko-hercegovački turkolog, je napisao rad pod naslovom „Institucija nekibu-l-ešrafa u Bosni i Hercegovini“. Rad je objavljen u časopisu Anali Gazi Husrev-begove biblioteke 17–18 (1996), 253–57. Nametkov rad o ovoj instituciji je prvi takve vrste, ne samo u bosansko-hercegovačkoj nego i u osmanistici na području bivše Jugoslavije. Nametak je napisao rad na osnovu njemu tada dostupne literature i tri sudska (kadijska) protokola koji se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.

Senaid Hadžić, redovni profesor za predmet „Historija zemalja jugoistočne Evrope u 19. stoljeću“ na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Tuzli, je 2009. godine, pod svojim imenom, objavio u časopisu Istraživanja 4, 23–30, rad pod skoro identičnim naslovom: Nakibul-ešrafi u Bosni i Hercegovini.[1] Hadžić je pri tome načinio nesvakidašnji plagijatorski postupak – u cijelosti je preuzeo Nametkov rad! Izmjene su neznatne i sastoje se u tome da je Hadžić ponekad navode iz glavnog teksta Nametkovog rada preformulirao i stavljao u svoje podnožne bilješke, a Nametkove podnožne bilješke u glavni tekst svojeg rada odnosno plagijata. Svoju nezajažljivost kod plagiranja Hadžić je pokazao ne samo na glavnome tekstu nego i na sažetku Nametkovog rada. Nametkov sažetak na engleskome jeziku Hadžić je preveo i preuzeo kao zaključak svojeg rada. Na kraju se odlučio na korak, koji predstavlja vrhunac njegovog plagiranja: cijeli je Nametkov rad, koji je objavljen 1996. godine, proglasio rukopisom i stavio u svoj popis izvora! Također je u svoje izvore uvrstio i sudske protokole iz Gazi Husrev-begove biblioteke koje je Nametak u svom radu koristio.

Vjerojatno ohrabren činjenicom da nitko nije ukazao na očigledno drsko plagiranje i ustao u obranu akademske čestitosti, Hadžić je nastavio koristiti vlastiti plagijat. U svojoj monografiji Bosna i Hercegovina u vrijeme pojave (veliko)nacionalnih ideja, Tuzla, 2016, Hadžić se ponovno osvrnuo na instituciju nekibu-l-ešrafa i pozvao na njega. Izet Šabotić, vanredni profesor na istom odsjeku, pobrinuo se da Hadžićev plagijat dobije i njegovu “znanstvenu ovjeru”.[2] U prikazu ove Hadžićeve monografije u Gračaničkom glasniku 43 (2017), 138–140, Šabotić na str. 140 piše: “U knjizi je posebno obrađeno pitanje institucije nakibulešrafa kako u Osmanskom carstvu, tako i Bosni i Hercegovini, koja nije do sada zaokupljala pažnju osmanista”! Nečuvena drskost koju pokazuju plagijator Hadžić i njegov pomagač Šabotić ne zabrinjava – takvi “znanstvenici” budu skoro uvijek raskrinkani! – ali zabrinjava jedna druga stvar: kako je moguće da do sada nitko u Bosni i Hercegovini nije ukazao na ovaj plagijat? Zar je korupcija u akademskim krugovima u Bosni i Hercegovini već stvorila takvo ozračje u kojem se tuđi radovi mogu plagirati, a da se tome nitko ne smije suprotstaviti? Ne želim vjerovati, ali se bojim da je tako!

 

Nedim Zahirović

 

[1] Časopis Istraživanja izdaje Fakultet humanističkih nauka Sveučilišta “Džemal Bijedić” u Mostaru.

[2] O Šabotićevim osmanističkim “dometima” već sam pisao u prikazu njegove monografije Agrarne prilike u Bosanskom ejaletu (1839.-1878.), Tuzla, 2013, u časopisu Scrinia Slavonica 16 (2016), 442–43.

 


 

Uredništvo portala Historiografija.hr ne odgovara za tvrdnje izrečene u raspravama, polemikama i drugim tekstovima. Reagiranja i polemičke priloge možete slati na e-mail adresu urednika portala bjankovi@ffzg.hr

 

 

Odgovori