Nevenko Bartulin o prikazu rasnih zakona u Leljakovom filmu „Mit o Jasenovcu“

Povjesničar Nevenko Bartulin za portal Historiografija.hr kratko je komentirao prikaz rasnih zakona u Leljakovom filmu „Mit o Jasenovcu“ koji je nažalost ovih dana pred punim dvoranama predstavljen širom Hrvatske.

 


 

Želio bih svratiti pozornost na jedan detalj iz filma o Jasenovcu Romana Leljaka čiji je uvod prikazan u emisiji ‘Bujica’ (napominjem dakle da još nisam imao priliku pogledati cijeli film). Naime, u uvodu je Leljak (odnosno pripovjedač) zaključio, bez ikakvog stvarnog dokaza, da je NDH bila primorana usvojiti ‘rasni zakon’ 30. travnja 1941. jer, u suprotnom slučaju, Njemački Reich ne bi dozvolio stvaranje hrvatske vojske (što je Njemačka navodno učinila s ukazom na isti dan – 30. travnja i to samo zbog ustaškog prihvaćanja rasnih zakona). Dakle rasni zakoni su navodno usvojeni jedino zbog njemačkog pritiska. No ova – hrvatskim nacionalistima – omiljena teza je sasvim pogrešna. Uostalom, da se poslužim sa samo jednim primjerom iz druge osovinske države: Slovačka, koja se potpuno nalazila u njemačkoj interesnoj sferi, nije usvojila rasne zakone – kakvi su postojali u Reichu i NDH – sve do rujna 1941. godine. Doduše, prva antižidovska odredba je usvojena u novoj slovačkoj državi u travnju 1939., ali ta odredba je definirala Židove u prvom redu na vjerskoj, a ne rasnoj osnovi.

 

(O tome sam pisao u svom članku, ‘The Question of the Honorary Aryans in the NDH’, objavljenom na web-portalu Historiografija.hr početkom ove godine.)

 

U prilogu zainteresirane čitatelje upućujem na presliku prve stranice „Hrvatskog naroda“ – glasila hrvatskog ustaškog pokreta od 19. travnja 1941. u kojem je objavljena vijest o prvoj odredbi o Židovima donesenoj u NDH 18. travnja 1941. (dakle samo tri dana nakon što je Pavelić stigao u Zagreb).

 

Hrv_narod_Zidovi_1941

 

Nadalje, svratio bih pozornost na sljedeće zapažanje Petra Macuta u poglavlju o antisemitizmu u hrvatskome katoličkom tisku iz njegove knjige U sjeni križa, samokresa i noža. Katolički tisak u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koje je objavljeno na web-stranici Historiografija.hr 2016. godine (http://www.historiografija.hr/prikazi.php?id=236042):

 

U broju Hrvatskoga glasa od 17. travnja 1941. na petoj stranici nalazi se tekst „Upozorenje zagrebačkim Židovima.“

 

„Zagreb, 16.travnja. Opaženo je, da su neke židovske trgovine u Zagrebu svoje izloge ukrasile ne samo hrvatskim zastavama, nego i zastavama Njemačkog Reicha, te različitim ustaškim emblemima. Upozoravaju se takve trgovine, da smjesta iz izloga uklone sve znakove koji su tim postupkom obeščašćeni. Hrvatske vlasti vode točno računa o takvim postupcima i svi oni, koji budu zatečeni u takvom nečasnom poslu iskusit će najteže kazne. (HDNU)“

 

Potrebno je napomenuti da je Joso Dumandžić preuzimajući „Načelstvo Slobodnog i Kraljevskog grada Zagreba“ uputio proglas svim građanima grada Zagreba 11. travnja, u kojem ih poziva da u ime proglašenja Nezavisne Države Hrvatske okite svoje kuće hrvatskim i njemačkim zastavama. Očito je da, i prije nego što je to formalno-pravno izvedeno nizom zakonskih odredbi, odmah u početku odlučeno da se Židove neće brojati među građane. To je ključan uvid koji slabi argumente onih povjesničara koji smatraju presudnim utjecaj nacista na unutrašnju politiku vlade nakon 10. travnja 1941. godine. Prisutnost Nijemaca u Zagrebu sigurno nije bila olakšavajuća okolnost ustaškim vlastima, ali otpora vrijednog spomena, ‘držanja u ladicama’ određenih zakona koji će biti objavljeni već 30. travnja 1941. godine, nije bilo. Taj se argument mogao upotrebljavati ako se bilo potrebno nekome opravdavati zbog čega su propisani i zbog čega se okrutno provode antisemitski zakoni. Ne treba također zaboraviti da je nasilje prema Židovima samo dio okrutnosti koja je došla na njemačkim tenkovima i u ustaškim autobusima iz Italije. Srbi i komunisti – uvijek i iznova apostrofirani kao Srbi i Židovi – bili su glavna meta bijesa i osvete, a kasnije namjere sustavnog uklanjanja s teritorija Nezavisne Države Hrvatske. Ako je kojim slučajem židovska zajednica u NDH koji puta poslužila kao ‘moneta za potkusurivanje’, to nikada nije bilo stoga što su je službene ustaške vlasti željele spasiti, nego samo još i više iskoristiti.

 

Također bih želio svratiti pozornost na odličan članak o rasnim zakonima Vladimira Geigera „’Dokon pop i jariće krsti’ ili jesu li postojali rasni zakoni u NDH?“ objavljen na portalu Historiografija.hr 2016. godine (http://www.historiografija.hr/?p=1991), a zainteresirane čitatelje upućujem i na moj spomenuti članak o počasnim arijevcima u NDH (http://www.historiografija.hr/?p=8534).

 

Nevenko Bartulin

 

 


 

Prethodna obavijest:

Upozorenje stručnoj javnosti: Roman Leljak započinje s promocijama dokumentarnog filma i knjige “Mit o Jasenovcu”

http://www.historiografija.hr/?p=11404