Igor Krnjeta – prikaz knjige – Timothy Snyder, “O tiraniji: dvadeset lekcija 20. stoljeća”, 2017.
Timothy Snyder, O tiraniji: dvadeset lekcija 20. stoljeća, preveo s engleskog Damir Biličić, Naklada Ljevak, Zagreb 2017.
Kada je Friedrich Nietzsche u predgovoru O koristi i šteti historije za život konstatirao (pritom parafrazirajući i intelektualno se naslanjajući na Goetheov citat o mrskom karakteru znanja) da je čovječanstvu nužna ona varijanta historije koja će mu biti potrebna za život i djelovanje, očigledno je smatrao i aludirao na to da je jedna od važnih stavki izučavanja prošlosti, izuzev njenog proučavanja isključivo zbog znanja kao takvog, i ona poučnog karaktera koja će nam pomoći da uočimo ponavljanje pojedinih obrazaca u povijesnim procesima.
Naslanjajući se na tu nit vodilju, u jesen 2017. Naklada Ljevak objavila je hrvatski prijevod iznimno važnog i nadasve korisnog naslova na koji bi vjerojatno i veliki gorespomenuti filozof zadovoljno gledao. Riječ je o djelu O tiraniji: dvadeset lekcija 20. stoljeća američkog povjesničara Timothyja Snydera (rođen 1969.), čija su ranija djela također imala iznimno poučan karakter jer su perspektive i interpretacije koje su bile iznošene u njima svakako potpadale u povijesni revizionizam najbolje vrste te su kao takve služile kao izvrstan poligon za daljnje razmišljanje o implikacijama pojedinih povijesnih događaja na moderni svijet. Tako je u djelu Bloodlands: Europe between Hitler and Stalin Snyder podsjetio na zanemarenu činjenicu da je većina žrtava Holokausta stradala u masovnim ubijanjima van logora smrti, dok je u Black Earth: The Holocaust as History and Warning detektirao da je jedan od glavnih razloga za izbijanje holokausta bio onaj ekološkog tipa, točnije da je katalizator koji je označio početak ubijanja bio vezan za potencijalnu manjkavost hrane za njemačke građane.
Djelo O tiraniji: dvadeset lekcija 20. stoljeća podijeljeno je u prolog, epilog te dvadeset kraćih odjeljaka od kojih se svaki sastoji od kratkog pojašnjenja naslova svake cjeline koji je koncipiran kao instrukcija, odnosno lekcija, te elaboracije na temelju povijesnog primjera ili politološki nastrojene analize. Te su elaboracije zamišljene tako da autor preko njih detektira sličnosti prošlih pojavnosti vezanih za uspon i vladavinu fašističkih i komunističkih režima sa sličnim modernim događajima te na taj način upozori u kojemu smjeru bi trenutne pojavnosti u socio-političkom životu mogle skrenuti te na koji način bi svaki odgovoran građanin trebao postupati u privatnom i u javnom životu. Pritom je nužno napomenuti da Snyder posebnu pažnju polaže na trenutnu situaciju u Sjedinjenim Američkim Državama, no knjiga bi sa svojim općim tonom svakako mogla „dati pokoju lekciju“ bilo kojem građaninu neke od zapadnih demokratskih država.
Dotičnih se dvadeset odjeljaka redom dotiče sljedećih tema. Prvo se razlažu problemi opasnosti neupitnog i prijevremenog pokoravanja pojedinaca novoj vlasti i razloga zbog kojih je potrebno braniti institucije kao što su sindikati ili pojedine novinske kuće. Potom se pomoću povijesnog iskustva upozorava na suptilne znakove koji impliciraju na odstranjivanje višestranačja. Zatim se obrađuju problemi grafitiranja simbola ekstremnih političkih sustava na javnim površinama, zadržavanja profesionalne etike (pritom nas Snyder podsjeća koliko su stručna znanja poput birokracije imala važnu ulogu u provođenju holokausta) te pojave paravojski. Autor dalje ističe da svaki pojedinac koji nosi oružje svakako treba biti refleksivan te da nikoga ne bi trebalo biti strah isticati se u svojim stajalištima. U potonjem odjeljku se naglašava koliku ulogu je konformiranost masa imala u sprovođenju masovnih zločina 20. stoljeća. Nadalje, ističe se važnost njegovanja osobnog vokabulara literaturom i u tom se odjeljku upozorava na opasnost praćenja mainstream vijesti i čitanja internetskih članaka. Vezano za internetske izvore znanja, Snyder posvećuje dva odjeljka problemu lažnih vijesti i teorija zavjere na internetu te naglašava da je usprkos tim izvorima nužno vjerovati u istinu temeljenu na vlastitoj spoznaji koja je nastala putem istraživanja. Potom se naredna dva dijela posvećuju stvaranju osobnih veza i poznanstava i na koji način takav neelektronički posredovan tip poznanstva pomaže u ostvarivanju političkih ciljeva putem „korporealne“ politike, odnosno prosvjedovanjem i fizičkim otporom. Što se tiče privatnog života, njemu Snyder također posvećuje nekoliko stavki knjige u kojima upozorava na opasnost izlaganja privatnog života na internetu, poziva na doniranje dobrim ciljevima te na razmjenu podataka, ideja i znanja s kolegama. Naposljetku, Snyder upozorava na povećanu pažnju prilikom pojave „opasnih riječi“ (kao što su ekstremizam, iznimka itd.), poziva na smirenost prilikom terorističkih napada i iskazivanje osobnih stajališta o reakciji vladajućih organa te u završnim stavkama knjige poziva čitatelje da budu patrioti, a ne nacionalisti (pritom ističući razlike) te da budu hrabri.
Ton Snyderova djela iznimno podsjeća na ton francuskih politički angažiranih intelektualaca poput Sartrea, Foucaulta i Fanona koji se pozicioniraju kao da iz naroda govore za narod, pritom naznačujući koje su opasnosti života u modernom svijetu. Snyder se opravdano postavlja kao stručnjak s autoritetom koji je izvukao lekcije iz predmeta svog proučavanja (što je dvadesetostoljetna povijest srednje i istočne Europe) i odlučuje ih diseminirati što većem broju ljudi. U tome je također vidljivo da Snyder iskreno vjeruje u modernu kulturološku paradigmu da bi svaki građanin modernog svijeta ujedno trebao biti i kritički nastrojen pojedinac, ponajprije orijentiran prema ljudskim pravima koja se odnose na sve ljude bez obzira na religijske, etničke ili političke razlike. Pritom je očigledna autorova nesnošljivost ne samo spram američkog predsjednika (kojega u djelu ni ne oslovljava imenom), već i spram ruskog vojno-političkog djelovanja koje je u zadnje vrijeme prešlo na diskretnije metode, pritom inkorporirajući u svoje taktike i modernu informacijsku tehnologiju, što je stavka na koju autor posebno upozorava. Važno je napomenuti da tijekom svog narativa, autor ne upada u bilo kakvu demagogizaciju i hvaljenje određenog političkog cilja, već polaže na to da se iz teksta mogu iščitati pouke i metode namijenjene dobrobiti svakog čitatelja ponaosob. Eventualna zamjerka djelu bi mogla biti ta da u odjeljku u kojemu inzistira na razvoju osobnog vokabulara, također sugerira listu podobnih beletrističkih naslova za čitanje, čime se stječe dojam da bi i čitatelji mogli postati perceptivni kao i autor ako bi odvojili nešto vremena da upiju čar tih knjiga.
Međutim, bilo kakve zamjerke djelu tu prestaju zato što je Snyder očigledno djelo namijenio široj javnosti pa je zbog toga izbjegavao leksik koji bi prosječnom čitatelju mogao biti prekompleksan te se potrudio iznimno složene ideje sažeti i što je moguće konciznije prikazati, što je čin koji svakako treba cijeniti. Također je neke od ideja iz proteklih knjiga (npr. iz Bloodlands) ponovio u ovom djelu čime očito želi pokazati da mu je stalo do toga da neke od njegovih ideja upiju i ljudi koji ne čitaju historiografska djela. Zaključno se može ustvrditi da je velika korist ove knjige, izuzev njene praktičnosti kao „vodiča za opstanak“ u modernom svijetu, i ta da može biti korisna za upoznavanje šire javnosti s trenutnim strujanjima u historijskoj znanosti. Iz svega naznačenog može se iščitati mišljenje autora ovih redaka da je ovo naslov koji je svakako vrijedno pročitati, djelomično zbog njegova nevelikog obujma, no ponajprije kako bi na temelju ove knjige čitatelji uočili određene obrasce iz prošlosti koji su doveli do nekih od najstrašnijih zločina u ljudskoj povijesti te djelovali kako se oni ne bi ponovili.
Igor Krnjeta
Napomena: prikaz će biti objavljen u časopisu studenata povijesti Pro tempore (br. 13, Zagreb 2018).