Komentar prijepora oko obilježavanja Oktobarske revolucije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
Branimir Janković u nastavku komentira napise portala Narod.hr o obilježavanju Oktobarske revolucije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
—
Napisi portala Narod.hr
Goranka Sinac
Dr. Ivo Lučić: Dok Europa i SAD komemoriraju žrtve komunizma, Filozofski fakultet, Sjeverna Koreja i Rusija slave ‘Oktobarsku revoluciju’
“Europski parlament donio je svoju poznatu Rezoluciju o osudi komunističkog režima. Bijela kuća 7. listopada obilježila je Dan žrtava komunizma, a u Moskvi, Sjevernoj Koreji i na zagrebačkom Filozofskom fakultetu taj dan obilježen je upravo na drugi način, kako to kaže dekanica.”, komentirao je za Narod.hr dr. Ivo Lučić, viši znanstveni suradnik s Hrvatskog instituta za povijest, član Vijeća za suočavanje s prošlošću, obavijest dekanice Filozofskog fakulteta u Zagrebu kojom brani postavljanje totalitarnih simbola na fakultetu.
—
Goranka Sinac
Tko je Vesna Vlahović Štetić – dekanica Filozofskog fakulteta koja brani postavljenje totalitarnih simbola?
—
KOMENTAR
1. Citat: „Europski parlament donio je svoju poznatu Rezoluciju o osudi komunističkog režima.“
Komentar: Da, donesena je Rezolucija Vijeća Europe 1481 [2006.] – Europska unija osuđuje zločine totalitarnih komunističkih režima, pri čemu se kod nas govori uglavnom samo o čl. 2. „Totalitarni komunistički režimi što su vladali u Središnjoj i Istočnoj Europi u prošlome stoljeću, a kakvi i danas postoje u nekoliko zemalja u svijetu, bili su bez iznimke obilježeni masovnim kršenjem ljudskih prava (…).“, ali ne i o čl. 4. „Skupština priznaje da su neke europske komunističke partije, usprkos zločinima totalitarnih komunističkih režima, radile na ostvarenju demokracije.“
2. Citat: „Bijela kuća 7. listopada obilježila je Dan žrtava komunizma (…).“
Komentar: Bijela kuća pod predsjedništvom Donalda Trumpa prije dva dana (ne 7. listopada nego 7. studenog) – na stogodišnjicu izbijanja boljševičke revolucije – proglasila je Dan žrtava komunizma. Europska Unija ne obilježava, naravno, takav dan već ima Europski dan sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma, a Hrvatska – zajedno s nizom drugih država EU – obilježava u određenoj mjeri i Dan pobjede nad fašizmom – Dan Europe. U određenoj mjeri jer, nažalost, obilježavanje žrtava fašizma i pobjede na fašizmom političke vlasti u Hrvatskoj sve više izbjegavaju. Mnogi portali obilježavaju pritom samo žrtve komunizma, uzimajući tek jedan dio iz Rezolucije o europskoj savjesti i totalitarizmu Europskog parlamenta.
3. S obzirom na pozivanje na rezolucije Europskog parlamenta, zainteresiranoj javnosti skrećemo pozornost na poznati Apel hrvatskih intelektualca za slobodu misli i govora u kojem se iznosi protivljenje „težnjama da se takozvana povijesna istina propiše rezolucijama i deklaracijama političkih ustanova“.
4. Crvena zastava i natpis „Proleteri svih zemlja, ujedinite se“ nisu, navodno, totalitarni simboli niti su, naravno, zakonski zabranjeni. Podsjećamo da je Europski sud za ljudska prava istaknuo na primjeru crvene zvijezde da ona nije isključivo simbol totalitarnog režima: “Sud je svjestan činjenice da su masovna kršenja ljudskih prava počinjena pod komunističkim režimom diskreditirala simboličko značenje crvene zvijezde. Međutim, prema mišljenju Suda, taj simbol ne može se promatrati kao nešto što predstavlja isključivo komunističku totalitarnu vladavinu, kao što to implicira mađarska Vlada. Jasno je da zvijezda još uvijek simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i određene zakonske političke stranke aktivne u različitim državama članicama.” (Novi list, 2016)
5. Citat: „U Hrvatskoj su inače “Oktobarsku revoluciju” obilježile ekstremno lijeve skupine i neke feminističke organizacije poput Centra za ženske studije a koje često sudjeluju na skupovima veličanja komunističke prošlosti.“ (Narod.hr)
Komentar: U Hrvatskoj je Oktobarsku revoluciju obilježilo i Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu okruglim stolom Oktobarska revolucija – uzroci, obilježja i posljedice. Obje institucije kritički su i relevantno obilježile Oktobarsku revoluciju kao prijelomni povijesni događaj. Prema citiranom potpuno neprimjerenom odlomku i drugim javnim prozivanjima seminara „Filozofija Oktobarske revolucije“ na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, već samo bavljenje nekim autorima i temama predstavlja „veličanje komunističke prošlosti“. To nije, naravno, slučaj jer jedno je proučavanje i znanstveno bavljenje povijesnim temama, a drugo njihovo obilježavanje ili pak veličanje i slavljenje. Proučavatelji imaju pravo slobodno zastupati različita stručna mišljenja o tumačenju Oktobarske revolucije – kao što je to slučaj diljem Europe i svijeta – koja su, dakako, podložna različitim kritikama, ali ne i javnim difamiranjem zašto se određena mišljenja i teme uopće pojavljuju. Pogotovo ne znači da iz zastupanja nekog stava proizlazi opravdavanje zločina, kako to neki portali uporno nameću.
6. Napisi na portalima osuđuju obilježavanje stogodišnjice Oktobarske revolucije postavljenjem crvene zastave i natpisa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a ne osuđuju izravno nasilje maskiranih napadača. Nužno je, međutim, prvo osuditi nasilje, a onda kritizirati takvu vrstu obilježavanja.
7. Kao povjesničar koji se, među ostalim, bavi i Oktobarskom revolucijom osobno ne bih obilježio Oktobarsku revoluciju na način kako je to učinio Studentski zbor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ne bih to učinio, među ostalim, upravo i iz razloga što se u tom slučaju znatan dio javnosti polemički obruši na navodno opravdavanje zločina, čime prestaje svaki smisleni razgovor o značenjima Oktobarske revolucije. Time, međutim, ne otvaram vrata samocenzuriranju već držim poticajnijim osmišljavanje obilježavanja onim slikama i riječima koje oponiranju uobičajenim percepcijama i očekivanjima. No u situaciji čina nasilja treba, usprkos neslaganju, najprije braniti pravo na obilježavanje koje je poduzeto.
8. Izbijanje Oktobarske revolucije 7. studenog 1917. godine ne može se kronološki unatrag gledati samo i isključivo kroz kasniji staljinizam i komunističke zločine već kao događaje i procese u konkretnom povijesnom trenutku o čijim uzrocima i posljedicama, kontekstima i značenjima treba otvoreno raspravljati i bez ograničenja.
Branimir Janković