Vladimir Geiger – U povodu 10. travnja ili kako je Roman Leljak došao do „otkrića” o ukupnom broju jasenovačkih logoraša – 18.600 i ukupnom broju žrtava logora Jasenovac – 1654?

 

U povodu 10. travnja ili kako je Roman Leljak došao do „otkrića” o ukupnom broju jasenovačkih logoraša – 18.600 i ukupnom broju žrtava logora Jasenovac – 1654?

 

Među mnogobrojnim senzacionalnim „otkrićima“ koja Roman Leljak već niz godina u javnim istupima i uspješnom „prodavanju magle“ podastire Hrvatima, posebno i istaknuto mjesto imaju njegovi precizno izmišljeni brojevi broja jasenovačkih logoraša i broja žrtava logora Jasenovac. Kruna Leljakovog istraživanja o ukupnom broju jasenovačkih logoraša i broju žrtava logora Jasenovac njegova je knjiga i film Mit o Jasenovcu, objavljeni potkraj 2018. godine.[1]

Leljak je u siječnju 2018. Hrvatima „najavio da će uskoro objaviti dokumente […] iz arhiva u Beogradu koji dokazuju stvarni broj žrtava Jasenovca“, uz tvrdnju da je riječ o ukupno 1654 osobe.[2] No Leljak u svojoj knjizi i filmu Mit o Jasenovcu, objavljenim u rujnu 2018. godine, donosi tek dva dokumenta – popisa, jedan Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Federalne Države Hrvatske, Zagreb, u kojem je navedeno 576 osoba (str. 258-267) i drugi dokument čiji je tvorac nepoznat, i u kojem je navedeno 1078 osoba (str. 267-284) (što zbrojeno iznosi 1654) i koje proglašava „Popisom žrtava logora Jasenovac“. Svakom imalo upućenom jasno je da tu nije riječ o nekim posebnim dokumentima – popisima iz Beograda koji bi donosili ukupan broj jasenovačkih žrtava, kako je to Leljak tvrdio i senzacionalistički mjesecima najavljivao Hrvatima željnima „istine“.

Prvi dokument – popis Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača FD Hrvatske, Br. 1449/45 s imenima 576 osoba („Popis žrtava poginulih u logoru Jasenovac“) ima oznaku: Zh 9947 – 10126, 10207, 10208. U kolovozu 1945. godine Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača donijela je Odluku o utvrđivanju zločina okupatora i njihovih pomagača pod brojem Zh 9947 koja se odnosila na Antu Pavelića.[3] No dokument – popis ZKRZ-a iz neposrednog poraća 1945. godine na koji se poziva Leljak i proglašava ga „dokazom“ stvarnog broja žrtava tek je jedan, i to početni, popis žrtava logora Jasenovac ZKRZ-a za Optužnicu protiv A. Pavelića.[4] ZKRZ će i nadalje, do prestanka s radom krajem listopada 1947. godine, dopunjavati i popise žrtava logora Jasenovac. Započete predmete i poslove ZKRZ-a preuzelo je Istražno odjeljenje Javnog tužilaštva NR Hrvatske, pa znatno opsežnije popise treba tražiti u Hrvatskom državnom arhivu u gradivu ZKRZ-a, ali i u gradivu Javnog tužilaštva SR Hrvatske i dosjeima Ante Pavelića i drugih optuženih za ratne zločine u gradivu Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova SR Hrvatske.

Drugi pak dokument – popis od 1078 osoba koji Leljak donosi u nastavku i također proglašava „Popisom žrtava logora Jasenovac“ – davne je 1986. godine objavio Antun Miletić u svojoj drugoj knjizi dokumenata Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945.[5] Miletić je u bilješci uz taj dokument pojasnio o kakvom je popisu riječ. Radi se o popisu 1165 žena zatočenica logora Jasenovac, a ne samo žrtava, i zatim da je popis načinjen najvjerojatnije 1945. godine, te da su mnoga imena osoba i mjesta netočno navedeni.

Dakle, znalac Leljak jedan od popisa ZKRZ-a o žrtvama logora Jasenovac od 576 osoba i popis čiji je tvorac nepoznat i koji izvorno ima naslov „Originalni popis zatočenica logora Jasenovac“ od 1078 osoba i zbrojne poimenične podatke ta dva dokumenta proglašava ukupnim popisom i brojem žrtava logora Jasenovac. No to nije kraj. Leljak na stranicama 297-298 objavljuje prvu i zadnju stranicu dokumenta – popisa koji je već objavio na stranicama 267-284, te nakon svega taj isti dokument – popis naziva „Zatvorene žene“. Spominje ga i u uvodu svoje knjige na str. 26 („Sačuvan je popis zatvorenih žena u radnom logoru Jasenovac, koje su radile u raznim tvornicama i ekonomijama. U logoru Jasenovac III bilo je zatvoreno 1078 logorašica.“). Nije li Miletić u svojoj drugoj knjizi dokumenata Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945. u bilješci uz rukopisni izvornik tog dokumenta – popisa pojasnio da je riječ o popisu 1165 žena logorašica u Jasenovcu? Usto, u inačici strojopisnog prijepisa tog popisa u kojoj su izostavljene preživjele logorašice, između navedenih 1078 žena ipak su ostale i neke koje su preživjele i nisu život izgubile u Jasenovcu. Tko ne vjeruje neka provjeri izvornik.

Naime, za one koji se oduševljavaju Leljakovim „otkrićima“ u Beogradu: izvornik tog drugog dokumenta – popisa („Originalni popis zatočenica logora Jasenovac“) nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu u fondu 1722 – Antifašistička fronta žena Hrvatske, kut. 8. – A Leljak jednu od inačica strojopisnog prijepisa tog popisa, i to skraćeni popis, senzacionalno otkriva u Beogradu. Da čovjek ne povjeruje!

Prema dokumentima – popisima (576 muškaraca plus 1078 žena) koje Leljak proglašava dokazom ukupnog broja žrtava logora Jasenovac (1654) proizlazi da je Jasenovac bio „ženski“ logor odnosno da su u jasenovačkom logoru uglavnom i pretežito žrtve bile žene. To je još jedna Leljakova genijalnost. Čudim se da Leljak i to nije proglasio svojim senzacionalnim otkrićem, ali ipak ostajem zadivljen. – Mašala!

Leljak je početkom rujna 2018. godine u javnim istupima i najavama skorog objavljivanja  knjige i filma Mit o Jasenovcu senzacionalistički tvrdio: „Više je nego jasno da je u samom logoru Jasenovac 3C na različite načine (prirodne smrti, bolesti ili likvidacije i presude zbog kršenja propisa koji su tada važili i koji su doneseni u samo logoru Jasenovac) ukupno umrlo 1360 žrtava, a što je sukladno sondiranjima koja su rađena 1964.“ te i izmislio i tvrdio da su voditelji tog antropološkog istraživanja (iskopavanja – sondiranja) „dali procjenu da je u samom logoru Jasenovac bilo oko 1300 žrtava, što je sukladno popisu koji sam pronašao, a u kojemu stoji da ima 1360 žrtava.“[6]

Leljak u svojoj knjizi Mit o Jasenovcu na str. 29 spominje i jedan dio antropoloških istraživanja provedenih u rujnu 1964. godine, kada je na području logora Jasenovac III iskopano 25 sondi veličine dva puta tri metra, dubine 2 metra i u 15 sondi pronađena 193 leša, od čega je bilo 96 ženskih, 69 muških, 6 dječjih, a za 22 nisu mogli odrediti spol. Zapisnik iskopavanja – sondiranja na području Jasenovca III 1964. godine odavno je poznat i objavljen,[7] a i uostalom lako dostupan u Hrvatskom državnom arhivu, u fondu 1241 – Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata Hrvatske. Republički odbor 1947-1992, signatura 2.5.2.7, kut. 175. no sada ga Leljak neupućenima „prodaje“ kao njegovo senzacionalno otkriće, i štoviše taj mu zapisnik postaje ključni dokaz za to koliko je u logoru Jasenovac ukupno osoba izgubilo život.

Leljak u svojoj knjizi Mit o Jasenovcu na str. 29 znalački ustvrđuje: „U zapisniku ne navode analizu i pretpostavku ukupnog broja žrtava na području groblja u logoru. No, danas možemo na osnovu poznate veličine groblja, te broja sonda koje su iskopali, procijeniti da je na groblju oko 1300 žrtava.” – Nije li Leljak tvrdio suprotno – da su voditelji tog antropološkog istraživanja „dali procjenu da je u samom logoru Jasenovac bilo oko 1300 žrtava.“?

U uvodu svoje knjige Mit o Jasenovcu Leljak na str. 28 spominje i da su u travnju 1946. godine provedena iskopavanja na području Uskočke šume, šume Međustružje i na terenu oko Zavoda za prisilni rad Stara Gradiška, te da je ukupno nađeno 2570 leševa. „Radi se o prostoru Logora Stara Gradiška pa sve do logora Jasenovac.“ No i uz taj svoj navod Leljak i dalje uporno inzistira na 1300 žrtava logora Jasenovac prema antropološkim istraživanjima. Zatim Leljak piše da se broj od 1300  žrtava „podudara sa očuvanim dokumentima o umrlima u radnom logoru Jasenovac koji je pronađen u Vojnom arhivu u Beogradu.“ – Koji je to dokument iz Vojnog arhiva? Jer dokument odnosno dva dokumenta koje je Leljak objavio u svojoj  knjizi Mit o Jasenovcu i proglasio ukupnim brojem žrtava logora Jasenovac su iz Arhiva Jugoslavije u Beogradu, a njihovi izvornici u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. – Vojni arhiv u Beogradu valjda da zvuči tajnovitije i uvjerljivije. Leljak u svojoj knjizi Mit o Jasenovcu ne donosi popis korištenih izvora i literature, nema nikakvih bilješki, a niti kod objavljenih dokumenata i drugih izvora navodi arhiv i fond, pa kazuje i piše što mu je volja.

Znalac Leljak malo ovako, malo onako. U svojoj knjizi i filmu Mit o Jasenovcu istovremeno tvrdi i da je prema poimeničnom popisu ukupno žrtava logora Jasenovac 1654, a i da „danas možemo na osnovu poznate veličine groblja, te broja sonda koje su iskopali, procijeniti da je na groblju oko 1300 žrtava.” – Koga briga, jer mnogobrojni neupućeni i lakovjerni Hrvati ionako prihvaćaju svaku njegovu izmišljotinu.

U javnim istupima i najavama skorog objavljivanja  knjige i filma Mit o Jasenovcu Leljak je početkom rujna 2018. godine senzacionalistički tvrdio: „U logoru Jasenovac od 1941. do 1945. ukupno je bilo 18 600 zarobljenika.”[8] – Leljak u uvodu svoje knjige Mit o Jasenovcu na str. 27 piše: „Ukupno je u logoru Jasenovac III, od njegovog osnivanja do zatvaranja bilo 18 600 logoraša. Od toga broja, u logoru je od bolesti, kaznom smrću zbog pokušaja bježanja, izbjegavanja rada, širenja komunističke ideologije, ili iz drugih razloga, umrlo 1654 logoraša.“ U nastavku tvrdi  Leljak da „Broj od 18 600 potvrđuju imena i prezimena svih koji su primali pakete.“ Koliko je poznato sačuvan je tek popis paketarnice iz 1944. godine s podaci o 3.502 logoraša koji su primali pakete, u nalazi se u gradivu ZKRZ-a u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, i taj je popis („indeks paketarnice“) u više navrata objavljen.[9] – Baš me zanima koji je to dokument – popis ili dokumenti – popisi, i gdje se nalaze, na koji se Leljak poziva i koji potvrđuju da je 18.600 osoba primalo pakete? Leljak je i to kao i ostale svoje ključne dokaze jednostavno izmislio.

Kako je Leljak došao do „konačne istine” o broju jasenovačkih logoraša? Jednostavno. Prigrlio je i uvjerljivo ponavljao neprovjerljivu tvrdnju Ilije Barbarića objavljenu 2010. godine da je prema logorskim “knjigama registracije” kroz Jasenovac prošlo ukupno 18.600 osoba.[10] – A i zašto ne bi, mnogima se ta brojka svidjela i učinila spasonosnom.

Nedvojbeno, Leljak je osoba koja na sva ključna pitanja ljudskih gubitaka Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću ima rješiteljni odgovor. Tvrdio je Leljak u prosincu 2017. godine i da dokumentacija „koju je dobio“ iz Vojnog arhiva u Beogradu „potvrđuje genocid pola milijuna Hrvata.“[11] – Skidam kapu!

Kako je u Hrvatskoj pitanje postojanja poslijeratnog logora Jasenovac, napose nakon osnutka Društva za istraživanje trostrukog logor Jasenovac 2015. godine postalo općeprisutno u javnosti i neizbježno, a nedvojbeno mnogima i kurentno, učestalo se u hrvatskim medijima javljaju razni svjedoci i navodni svjedoci i istraživači poslijeratnog logora u Jasenovcu. – Tako je i Leljak u siječnju 2017. godine u Glasu Koncila tvrdio da je prema dokumentu iz Vojnog arhiva u Beogradu Josip Broz Tito naredio 21. kolovoza 1948. zatvaranje jasenovačkog logora. No taj „ključni“ dokument Leljak u Glasu Koncila nije objavio niti dao na uvid, jer ga je kao izuzetno važan navodno „čuvao“ za svoju skoru knjigu i film o Jasenovcu.[12] Nakon svega Leljak u svojoj knjizi i filmu Mit o Jasenovcu nije objavio nikakav dokument iz Beograda koji bi potvrđivao ono u što je o poslijeratnom logoru Jasenovac u Glasu Koncila i još kojegdje u svojim javnim istupima uvjeravao Hrvate.

Samo krajnje neupućenima nije jasno da Roman Leljak svoja rješiteljna „otkrića“, tvrdnje i zaključke iznesene u njegovim mnogobrojnim javnim istupima proteklih godina i konačno u knjizi i filmu Mit o Jasenovcu temelji na izmišljenim činjenicama. – Postavlja se pitanje ozbiljnosti i(li) najblaže rečeno naivnosti, ali i moralne odgovornosti pojedinaca, udruga i medija koji svesrdno i bez zadrške podržavaju i promiču Leljakova „otkrića“, i o karakteru logora Jasenovac i o broju jasenovačkih žrtava. – Uza sve „istinoljubivi“ Hrvati i dalje su mu neizmjerno zahvalni i u iščekivanju su njegovih novih spasonosnih „otkrića“ i o logoru Jasenovac, i o još koječemu.

 

Vladimir Geiger

Hrvatski institut za povijest, Zagreb

 


 

[1] Roman LELJAK, Mit o Jasenovcu. Dokumentarni film – dokumenti (Radenci: Društvo za raziskovanje zgodovine, 2018).

[2] Usp. primjerice: “Roman Leljak: Prema podacima iz Beograda u Jasenovcu su stradale 1654 osobe”, https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/roman-leljak-prema-podacima-iz-beograda-u-jasenovcu-su-stradale-1654-osobe/, pristup ostvaren 3. 4. 2020.

[3] Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 0421 –  Javno tužilaštvo Socijalističke Republike Hrvatske, kut. 123, Optužnica protiv Ante Pavelića.

[4] HDA, 0306 – Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske, kut. 231, Zh 9947–10126.

[5] Usp. Antun MILETIĆ, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945. Dokumenta, II (Beograd: Narodna knjiga i Spomen područje Jasenovac, 1986), dok. br. 371, 931.-962.

[6] Usp. primjerice: Andrea ČERNIVEC, “Roman Leljak: Amerikanci su Židovima u ožujku 1945. potvrdili da su Jasenovac okupirali Titovi partizani“, https://narod.hr/hrvatska/roman-leljak-amerikanci-su-zidovima-u-ozujku-1945-potvrdili-da-su-jasenovac-okupirali-titovi-partizani, pristup ostvaren 3. 4. 2020., te i M.[arko] MARKOVIĆ, „Film o kojem će puno pričati: Leljak najavio šokantna otkrića iz Jasenovca”, https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/film-o-kojem-ce-puno-pricati-leljak-najavio-sokantna-otkrica-iz-jasenovca/, pristup ostvaren 3. 4. 2020.

[7] Usp. primjerice: Radomir BULATOVIĆ, Koncentracioni logor Jasenovac, s posebnim osvrtom na Donju Gradinu. Istorijsko-sociološka i antropološka studija (Sarajevo: Svjetlost, 1990), 199.-205.; Srboljub ŽIVANOVIĆ, Jasenovac. Odabrani radovi, članci, intervjui, govori i diskusije (Beograd- London: Srpska knjiga, i Međunarodna Slovenska Akademija Nauka, Obrazovanja i Umetnosti, Odeljenje za Veliku Britaniju i Irsku, 2008), 52.-71.

[8]  Usp. primjerice: M. MARKOVIĆ, „Film o kojem će puno pričati: Leljak najavio šokantna otkrića iz Jasenovca”, https://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/film-o-kojem-ce-puno-pricati-leljak-najavio-sokantna-otkrica-iz-jasenovca/.

[9] Usp. Nepotpuni spisak zatočenika sabirnog logora Jasenovac – prema indeksu paketarnice iz 1944. godine (Zrenjanin, 1966); A. MILETIĆ, Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945. Dokumenta, II, dok. br. 356, 791.-848.

[10] Usp. Ilija BARBARIĆ, Nezavisna Država Hrvatska bilo je pravo ime (Split: Naklada Bošković, 2010), 100.

[11] Usp. Marin VLAHOVIĆ, “Roman Leljak: Dokumentacija Vojnog arhiva u Beogradu potvrđuje genocid pola milijuna Hrvata“, https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/roman-leljak-dokumentacija-vojnog-arhiva-u-beogradu-potvrduje-genocid-pola-milijuna-hrvata-1112234/, pristup ostvaren 3. 4. 2020.

[12] Usp. “Intervju. Roman Leljak o poslijeratnom logoru u Jasenovcu. Tito je naredio 21. kolovoza 1948. da se zatvori jasenovački logor” [razgovarao: Tomislav Vuković], Glas Koncila (Zagreb), br. 1 (2220), 8. I. 2017., 6.-7.

 

 

Odgovori