Miljenko Hajdarović – Vrjednovanje internet stranica povijesne tematike

Za razliku od čovjeka i njegove pismenosti koji su se razvijali evolucijom kroz višetisućljetni period, prodor računala i kasnije interneta u čovjekovu svakodnevicu odvija se revolucionarnom brzinom. Od ENIAC-a do danas prošlo je nešto manje od sedamdeset godina i u tom vremenu smo od uvjerenja da će na svijetu biti dovoljno svega nekoliko računala stigli do fascinantne brojke od preko dvije milijarde prodanih računala.[1] Da bi koristio računala u svakodnevnom radu, čovjek mora steći i određene sposobnosti koje nazivamo informacijskom pismenošću. Jasmina Vrkić Dimić (2010) razlikuje više vrsta pismenosti: informacijsku, informatičku i digitalnu. Informacijska pismenost obuhvaća sposobnost pronalaženja i vrjednovanja informacija (ili sadržaja), informatička pismenost odnosi se na vještine upotrebe računalne tehnologije, a digitalna ili internetska pismenost uključuje sposobnosti pronalaženja informacija, njihovo tumačenje, vrjednovanje i korištenje. Upravo je vrjednovanje informacija na internetu od izuzetne važnosti za povjesničare.

Prema najnovijim podacima broj korisnika interneta približava se brojci od dvije milijarde, a njegova penetracija po broju stanovnika svijeta premašila je 28%. Impozantan je podatak da je broj korisnika interneta u posljednjih deset godina porastao za 444,8%.[2] Koliko je zapravo internet velik, nemoguće je izračunati jer je riječ o virtualnoj mreži milijuna računalnih sustava. Netcraft, najstarija kompanija koja prati porast interneta, za prosinac 2010. godine izračunala je da postoji 255,287.546 aktivnih internet adresa.[3] Broj samih internet stranica daleko je veći i sistemski inženjeri tvrtke Google su još u srpnju 2008. godine utvrdili da postoji bilijun jedinstvenih URL adresa. Uz to su dodali da se taj broj stalno mijenja jer prema njihovim procjenama internet svakodnevno naraste za nekoliko milijardi novih internet stranica.[4] Novijih podataka ili procjena o broju internet stranica nema. U tom nepoznatom broju koji se kreće prema beskonačnosti nemamo nikakvu procjenu koliko internet stranica se „bavi“ poviješću. Za ilustraciju, ako pretražimo ključni pojam povijest na deset najzastupljenijih jezika na internetu, dobivamo brojku od oko 3.418,200.000 stranica koje u sebi sadrže taj pojam.[5] Pretraživanjem istog pojma na hrvatskom jeziku dobivamo brojku od oko 7,200.000 stranica koje u sebi sadrže pojam povijest. Važno je istaknuti da se takvim pretraživanjem izlistaju apsolutno sve internet stranice koje u svojem sadržaju imaju traženu ključnu riječ pa zaključujemo da postoji toliko stranica koje spominju riječ povijest, a ne da postoji toliko stranica koje se bave poviješću. Među tolikom poplavom internet stranica vrlo je važno procijeniti koje su relevantne za naše istraživanje.

Internet je revolucionaran medij u jednoj vrlo važnoj činjenici. Svatko može biti autor, odnosno izvor informacija. To mu je ujedno i prednost i mana. Širenjem dostupnosti interneta i pojednostavljivanjem korištenja, danas korisnik i s vrlo skromnim znanjem može u svega nekoliko minuta plasirati novu informaciju na svjetsku računalnu mrežu. Ta informacija ne mora biti ni vjerodostojna ni dobronamjerna, a njezin autor može biti gotovo anoniman. Taj novi medij zapravo je raj za svakakve istupe koji se skrivaju pod nazivnikom demokracije. Spomenimo samo noviji slučaj u kojem su slovenski neonacisti na poznatoj društvenoj mreži Facebook kreirali grupu za istomišljenike, ali pod nazivom „Proti neonacistom v Sloveniji“. Tako su mjesecima pod krinkom prikupljali podatke o neistomišljenicima i čak su klasičnim tiskanim medijima dali lažne informacije o sukobima antifašista i fašista. Te izmišljene informacije tiskani mediji su objavili na naslovnicama.[6]

 

Kako vrjednovati internet stranicu

 

Pri vrjednovanju internet stranica povijesne tematike valjalo bi usvojiti neke standardizirane osnovne kriterije. Među njih bismo mogli svrstati: vjerodostojnost, točnost, objektivnost, sadržajnost i funkcionalnost. U slučaju vrjednovanja internet stranice u svrhu nastave povijesti uz ovih pet kriterija valjalo bi pridodati i primjerenost.

Vjerodostojnost. Pri provjeri vjerodostojnosti možemo postaviti sljedeća pitanja:

·       Što nam o stranici govori njezina adresa? Prvo što se uočava dolaskom na internet stranicu je sama adresa. Već se i prema njoj može donekle uvidjeti tko su autori (ustanove ili pojedinci) i odmah dobiti prvi uvid u kvalitetu izvora. Takav je npr. slučaj sa adresom www.isp.hr (Hrvatski institut za povijest) ili www.ffzg.hr/pov (Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu).[7] Fakulteti, instituti, arhivi, knjižnice i stručne udruge trebali bi se svrstati među pouzdane izvore. Kod drugih adresa, poput www.povijest.net ili www.historiografija.hr, vidljivo je da se radi o stranicama povijesne tematike, ali se na prvi pogled ne vidi jesu li su autori vjerodostojni. U tom slučaju na stranicama treba potražiti linkove poput „Impresum“, „O nama“, „Autori“ ili slično.

·       Tko je autor i je li taj podatak jasno istaknut? Značajno je provjeriti je li autorstvo materijala ili članaka jasno istaknuto. Internet stranice sa sumnjivim ili neistinitim sadržajem najčešće nemaju jasno istaknuto autorstvo, članci su potpisani pseudonimom ili su u potpunosti anonimni.

·       Koje su kompetencije ili stručnost autora? Uz navedeno ime autora trebalo bi provjeriti postoji li na stranici dio u kojem je istaknuta stručnost autora, njegove kompetencije za određenu temu ili njegovo obrazovanje. Poneke stranice uz ime autora navode njegov životopis i bibliografiju. Ukoliko je navedeno ime autora, ali bez dodatnih informacija, onda se savjetuje pretražiti internet radi pronalaženja drugih objavljenih publikacija ključnog autora. Također bi trebalo istražiti tko je izdavač određene stranice. Ukoliko se na stranicama ne može pronaći naziv vlasnika ili njegovi kontakt podaci, kredibilitet stranice automatski se umanjuje. U nekim slučajevima bitno je doznati u kakvom su odnosu autori stranica s određenim organizacijama.

·       Ima li stranica sponzore i tko su sponzori? Stranice stručnog ili znanstvenog sadržaja u pravilu nemaju nametljivo istaknute sponzore. Ukoliko ih imaju, oni su smješteni na marginu sadržaja. Kod pitanja sponzora, valja provjeriti tko su oni, može li im se vjerovati te procijeniti kakve su njihove namjere u podržavanju internet stranice.

·       Ima li stranica neki drugi pokazatelj vjerodostojnosti? Ukoliko internet stranica posjeduje ISSN broj to svakako dodatno ističe njezinu ozbiljnost. Na hrvatskim internet stranicama moguće je potražiti je li dotična stranica eventualno pohranjena u digitalnom arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice.[8]

 

Točnost. Izuzetnu važnost u vrjednovanju internet stranica nosi pitanje gdje je autor pronašao izvore za pisanje. Na stranici valja potražiti neke od indikatora kvalitete informacija. Ima li članak navedenu literaturu, izvore ili fusnote? Ukoliko ima navedene linkove na druge stranice, potrebno je vidjeti jesu li linkovi ispravni i kakva je vjerodostojnost tih izvora. Za navedene izvore i literaturu može se provjeriti jesu li citirani ispravno ili jesu li možda i namjerno izmijenjeni ili djelomično citirani ne bi li se tako postigao određeni propagandni učinak. Pažljivi čitatelji, koji su dovoljno stručni, mogu provjeriti jesu li podaci koji su dostupni na određenoj stranici bez grešaka i pouzdani. Vrijedan je podatak i postojanje uredništva ili recenzenta objavljenih materijala.

Objektivnost. Objektivnost u mnogo čemu ovisi o namjerama autora. Pitanja koja tu možemo postaviti su:

·       Koja je namjena stranice? Je li njena svrha informirati javnost o provedenim istraživanjima ili možda navesti javnost na krive zaključke o nekoj temi.

·       Može li se kroz sadržaj uočiti autorovo političko ili neko drugo usmjerenje? Tu možemo pripomenuti i eventualni utjecaj sponzora na autorove stavove.

·       Koje su informacije dostupne na stranicama i koliko se razlikuju od drugih publikacija? Ukoliko odskaču, potrebno je promisliti koji je razlog tome.

 

Sadržajnost. Kod sadržajnosti valja provjeriti koliko se neka tema na internet stranici proučava u dubinu. To opet ovisi o publici kojoj su sadržaji namijenjeni (stručna ili obična javnost). Ovisno o namjeni, autori prilagođavaju i stil pisanja (stručna i znanstvena terminologija).

Funkcionalnost. U nedostatku boljeg izraza koji bi objedinio dizajn, strukturu i lakoću korištenja određene internet stranice, govorit ćemo o kriteriju funkcionalnosti. Konsenzus o postojećim web standardima prosječnom korisniku ili povjesničaru u ovom slučaju nije toliko važan koliko su mu važni detalji koji olakšavaju rad sa stranicom. Dizajn stranice trebao bi biti uravnotežen tako da neki dodatni sadržaji poput videa, reklama i sličnih ne ometaju nesmetano čitanje. Na stranicama s dobrom strukturom lako je odrediti naslove, podnaslove, fusnote ili bilješke. Na takvim stranicama ne bi trebao biti problem pronaći autore ili njihove kontakt podatke. Kako bi se lakše koristile, veće stranice nužno bi trebale imati istaknuti sadržaj ili tzv. site map (mapu stranice). Ovdje bismo mogli uvrstiti i datiranje stranica, iako ono za povijesne teme nije od prevelike važnosti, ali može biti pokazatelj o tome vodi li autor brigu o relevantnosti podataka u slučaju novih otkrića.

Primjerenost. Posljednji kriterij u vrjednovanju internet stranice mora se primijeniti u slučaju kada se analizira njezino korištenje u nastavi u osnovnoj i srednjoj školi. Prije nego određenu internet stranicu preporuči svojim učenicima, nastavnik bi trebao cijelu stranicu vrjednovati po gornjim kriterijima te tako steći cjeloviti uvid u sve njezine aspekte. Robert Stradling upozorava da „većina materijala krajnje je selektivna, a dio je stavljen na internet kako bi hotimice širio dezinformacije ili vršio promidžbu određene ideje ili političke skupine.“[9] Korištenje interneta kao suvremenog nastavnog sredstva u nastavi na hrvatskim prostorima još je uvijek novina, iako sam internet to više nije. Više od 50% hrvatskog pučanstva ima pristup internetu, ali problem oko uvođenja sadržaja s interneta u nastavu nije vezan uz tehnologiju nego uz sadržaje koje internet nudi. Nažalost, zamjećuje se pozamašan nedostatak kvalitetnih povijesnih sadržaja na hrvatskom internetu. Sadržaji na stranim jezicima zastupljeniji su, ali se kao takvi ne smiju koristiti u našim školama. Ako bi se poradilo na suradnji nastavnika povijesti i nastavnika stranih jezika, mogla bi se primjerice kombinirati nastava na prevođenju i analizi povijesnih tekstova na stranim jezicima preuzetih s interneta. Naravno, takva suradnja mogla bi se ostvariti u srednjim školama i za učenike kojima je određeni jezik bio prvi strani jezik, dakle onaj koji su učili od nižih razreda osnovne škole (uz pretpostavku da su ga dobro usvojili). Internet kao nastavno sredstvo u hrvatskoj stručnoj literaturi gotovo je nezastupljen i tek se očekuju prvi koraci ili istraživanja glede njegovog korištenja. Neophodno je spomenuti da je Stradling u Nastavi europske povijesti 20. stoljeća u 12. poglavlju („Uporaba novih tehnologija: povijest na internetu“) istaknuo osnovne smjernice korištenja kao i prijedloge za nastavnike povijesti.

 

Zaključak

 

U stjecanju digitalne pismenosti povjesničari moraju obratiti pozornost na vrjednovanje sadržaja pronađenih na internetu. Kako bi vrjednovanje bilo što kvalitetnije, potrebno je usvojiti osnovne kriterije vrjednovanja: vjerodostojnost, točnost, objektivnost, sadržajnost, funkcionalnost te primjerenost za nastavu.

 

Literatura

1.     Barker, J. (2007) Evaluating Web Pages: Techniques to Apply & Questions to Ask“. Dostupno na: http://www.lib.berkeley.edu/TeachingLib/Guides/Internet/Evaluate.html [21. prosinca 2010.]

2.     Beck, S. E. (2009) The Good, The Bad and The Ugly, or Why It’s a Good Idea to Evaluate Web Sources. Dostupno na: http://lib.nmsu.edu/instruction/eval.html [21. prosinca 2010.]

3.     Kirk, E. E. (1996) Evaluating Information Found on the Internet. Dostupno na: http://www.library.jhu.edu/researchhelp/general/evaluating/index.html [21. prosinca 2010.]

4.     Mandić, S. (2008) Kompjuterizacija i istoriografija 1995-2005. Beograd: Istorijski arhiv Beograda

5.     Piper, P. S. (2000) Better read that again: Web hoaxes and misinformation. Searcher, 8 (8). Dostupno na: http://www.infotoday.com/searcher/sep00/piper.htm [21. prosinca 2010.]

6.     Stradling, R. (2003) Nastava europske povijesti 20. stoljeća. Zagreb: Srednja Europa

7.     Tilman, H. N. (2003) Evaluating Quality on the Net. Dostupno na: http://www.hopetillman.com/findqual.html [20. prosinca 2010.]

8.     Vrkić Dimić, J. (2010) Utjecaj uporabe računala na praksu učenja i poučavanja. Disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet

9.     Vučina, Ž. (2006) Pretraživanje i vrednovanje informacija na internetu. Zagreb: Carnet. Dostupno na: http://edu-udzbenik.carnet.hr/2/ [20. prosinca 2010.]

 

Povijest na mreži I

The map as history

URL: http://www.the-map-as-history.com [28. prosinca 2010.]

Povijesni zemljovidi nezaobilazna su sredstva za shvaćanje povijesnih zbivanja i tokova. Od prvih babilonskih zemljovida, starijih od 4000 godina pa do kraja 20. stoljeća tehnika njihove izrade se mijenjala, usavršavala se preciznost, ali i dalje su ostali statični prikazi. Tek je napredak računalne tehnike omogućio interaktivnost pa se danas na povijesnim zemljovidima može prikazati, odnosno animirati tijek zbivanja. Tako se snalaženja u prostoru i vremenu još više isprepliću i objedinjuju. Umjesto dvaju statičnih elementa (zemljovida i vremenske crte), francuska tvrtka Images et Savoirs na internetskoj adresi nudi multimedijske Flash animacije u obliku povijesnih zemljovida. Na dvama jezicima, francuskom i engleskom, nudi ukupno 160 animiranih zemljovida grupiranih u devet serija: Antička Grčka, Drugi svjetski rat 1939-1945, Europa i nacije 1815-1914, Europa i nacije 1918-1942, Europa i nacije od 1945 do danas, Srednji Istok od ranog 20. stoljeća, Europska kolonijalna ekspanzija 1820-1939, SAD – teritorijalna povijest i Prvi svjetski rat. Besplatno, bez ikakve pretplate, može se pregledati 12 multimedijskih zemljovida, dok pretplatnici mogu zakupiti pojedinačne serije ili komplete svih dostupnih zemljovida po cijeni od oko 300 kuna godišnje. Za fakultete, škole, knjižnice i druge institucije moguće je ostvariti i određene popuste. Pri vrjednovanju kvalitete zemljovida valja istaknuti da su njihovi autori istaknuti francuski povjesničari iz redova fakultetskih profesora, istraživača na institutima do nastavnika povijesti. Dodatno vrijedi napomenuti da su zemljovidi preporučeni od strane francuskog ministarstva obrazovanja, europskog udruženja udruga nastavnika povijesti EuroClio i udruge nastavnika povijesti Queenslanda. Svi zemljovidi se mogu, bez gubitka kvalitete, povećati na cijeli ekran. Sva zbivanja na animacijama popraćena su zvučnim komentarima koji se kao i cijela animacija mogu pauzirati. Dio zemljovida obogaćen je hiperlinkovima na detaljnije informacije o određenim povijesnim zbivanjima, a dio zemljovida uključuje i prikaz fotografija ljudi i/ili događaja. Cijela stranica vrlo je pregledna i prosječni korisnik lako će pronaći sadržaje koji ga zanimaju. Prava je šteta što ne postoje konkretni zemljovidi za naše područje jer bi, sigurni smo, bili vrlo vrijedna moderna nastavna sredstva. Opsegom bi doduše bili pogodniji za nastavu u gimnazijama, ali uz eventualno smanjenje opsega bili bi pogodni i za osnovne i srednje strukovne škole.

 

Pobediteli: Soldiers of the Great War

URL: http://english.pobediteli.ru [28. prosinca 2010.]

Godine 2005. kada se u mnogim državama slavila 60. godišnjica pobjede u Drugom svjetskom ratu, Rusi su na navedenoj internetskoj stranici u modernoj Flash animiranoj varijanti prezentirali svoju borbu protiv nacista. Projekt posvećen ratu (Velíkaya Otéchestvennaya voyná, kako Rusi nazivaju sukob s nacističkim snagama od 1941. do 1945.), neprofitnog je karaktera i postavljen je zahvaljujući podršci pojedinaca i privatnih poduzetnika. Autorska prava su naslovljena na neprofitnu organizaciju „Nasledie“ o kojoj se ne može pronaći nikakva druga informacija. Glavni cilj ekipe stručnjaka (povjesničara, pisaca, dizajnera i programera) bio je oživiti sjećanja i iskustva veterana koji su sudjelovali u tim povijesnim zbivanjima. Na stranici su osim multimedijske prezentacije prikazali i ukupno 1,055.032 imena i prezimena veterana Crvene armije koji su dočekali živi veliku obljetnicu 2005. godine. Središnji dio stranice zauzima izvrsna multimedijska Flash animacija koja se otvara u zasebnom prozoru. Prezentacija započinje Direktivom broj 21 i početkom nacističke agresije na SSSR. Tijekom cijele prezentacije u desnom gornjem dijelu može se pratiti tijek događaja na vremenskoj crti sve do 9. svibnja 1945. godine. Vremenska crta može se koristiti za brži skok na određene događaje. Kako prezentacija napreduje, posjetitelj može pročitati osnovni tekst o događajima i zatim pogledati animaciju o zbivanjima na bojištu. Tijekom animacije otvaraju se fotografije na koje se može kliknuti mišem da bi se dobio opširniji prikaz zbivanja. Uz tekst koji pojašnjava zbivanje može se pogledati izvorna snimka s ratišta, pogledati nekoliko izabranih fotografija ili pročitati izvorni dokumenti (naredbe, memorandumi itd.). U nastavku prezentacije pojavljuju se izvorne fotografije veterana na koje se također može kliknuti i poslušati njihova svjedočanstva. Svjedočanstva su na izvornom ruskom jeziku uz istaknute engleske titlove. Uz neke od bitaka mogu se pogledati i animirane mape na kojima su prikazani položaji vojnih jedinica te njihovo napredovanje kroz vrijeme. Prezentacija se u svakom trenutku može zaustaviti klikom na pauzu i kasnije nastaviti pregledavati. U donjem desnom uglu prezentacije nalaze se gumbići s indeksiranim sadržajem, za obilježavanje (bookmarkiranje) određenih dijelova prezentacije, za informacije o prezentaciji i izlaz iz nje. Minimalne zahtjeve za pokretanje prezentacije danas podržavaju sva osobna računala. Na gumbiću s informacijama o prezentaciji nalazi se i popis tipkovničkih kratica koje olakšavaju korištenje prezentacije. Ubrzo nakon objavljivanja projekt je prepoznat kao vrlo vrijedan i podržan je od strane službenih ruskih vlasti. UN World Sumit je projektu dodijelio nagradu u kategoriji e-kulture. Postoji i CD-ROM verzija stranice isključivo na ruskom, no trenutno nije dostupna. Prezentacija je impresivna u svakom pogledu, unatoč tome što prikazuje događaje samo s jednog gledišta. Možemo se samo nadati da ćemo uskoro i mi u Hrvatskoj ostvariti sličan projekt za važne događaje iz naše povijesti (poput Domovinskog rata).

 

Historiografija

URL: http://historiografija.hr [28. prosinac 2010.]

Na hrvatskom internetskom prostoru dobrih stranice povijesne tematike ima jako malo i zbog toga je od iznimne važnosti postojanje portala kao što je Historiografija.hr. Autori portala ističu da je njihova misija uspostavljanje bolje komunikacije među hrvatskim povjesničarima i znanstvenicima općenito, kao i jačanje naše komunikacije s kolegama povjesničarima u inozemstvu. Sama domena aktivna je od proljeća 2007. godine, a prve se novosti objavljuju od jeseni iste godine. Dosad su objavljene 123 vijesti, od najava skupova, promocija, novih izdanja raznih tiskanih publikacija, predavanja, obljetnica do tribina. Uz novosti na naslovnici portala posjetiteljima je dostupno 25 prikaza knjiga, časopisa i skupova. Također, na naslovnici se nalaze linkovi na e-publikacije među kojima je 7 naslova koji se mogu čitati online ili preuzeti na računalo u PDF formatu. Na gornjem izborniku nalaze se probrani linkovi na znanstvene i studentske časopise, arhive u Hrvatskoj i svijetu, hrvatske knjižnice i muzeje. Posjetitelji mogu pogledati mapu stranica na koju bi bilo poželjno istaknuti sve dostupne materijale na samom portalu (novosti, prikazi, e-publikacije) umjesto ponavljanja linkova koji se nalaze i na lijevom izborniku. Na linku Impressum nalazi se poziv na suradnju te popis suradnika. Uz opis „misije“ portala na lijevom se izborniku nalaze linkovi prema hrvatskim studijima povijesti, znanstveno-istraživačkim institutima, znanstveno-istraživačkim projektima, strukovnim udruženjima, nastavi povijesti, izdavačima i e-knjigama. Na desnom izborniku je dostupan RSS feed kao i linkovi na stranice Historiografija.hr na društvenim mrežama Facebook i Twitter što je dobro za popularizaciju same stranice i njenih sadržaja. Zanimljivo je na Facebook stranici vidjeti da ovako usko tematski specijalizirani portal ima gotovo 300 fanova. Dalje na desnom izborniku slijede linkovi na digitalizirana godišta Historijskog zbornika. Dostupni su gotovo svi brojevi od 1948. do 1982. godine. Za svaki broj dostupan je sadržaj broja i svi članci u cijelosti. Svi su materijali dostupni za online čitanje ili za preuzimanje na računalo u PDF formatu. Na izborniku slijedi bibliografija hrvatske historiografije u povijesnim časopisima koja je također dostupna u PDF formatu. Posljednji link vodi na internetsku bibliografsku bazu hrvatske historiografije u povijesnim časopisima (1990-2004). Portal je lako pregledan i poprilično optimiziran za prosječnog korisnika. Pohvalno je datiranje većine materijala što pokazuje stalnu brigu za aktualnost i točnost podataka. Portal ima izuzetan potencijal koji će uz pojavu više suradnika, doradu same stranice i obogaćivanje dodatnim sadržajima sigurno opravdati očekivanja.

 

Miljenko Hajdarović


Odgovori