Martin Previšić – Poljsko-hrvatski znanstveni skup „Ivan Pavao II – papa i Europljanin”, Zagreb, 6. XII. 2010.

U Zagrebu je 6. prosinca 2010. u prostorijama Hrvatskog kulturnog društva Napredak održan Poljsko-hrvatski znanstveni skup „Ivan Pavao II – papa i Europljanin“ pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Vlade Republike Hrvatske gospođe Jadranke Kosor. Skup su zajednički organizirali Veleposlanstvo Republike Poljske u Zagrebu, Centar za obnovu kulture iz Zagreba, Centrum Myśli Jana Pawła II iz Varšave, Hrvatsko kulturno društvo Napredak uz sponzorstvo Hotela Regent Esplanade iz Zagreba.

Organizaciju ovoga skupa potakle su, prije svega, dobre međudržavne veze Republike Poljske i Republike Hrvatske, ali i čitav niz povijesnih i društvenih sličnosti koje ove dvije zemlje odavna imaju. Poljska i Hrvatska su dvije zemlje gdje je katoličanstvo dominantna religija te skori pristup Hrvatske Europskoj uniji, u kojoj je Poljska članica već šest godina, osnovni su razlozi zašto je skup ovoga karaktera logičan i razumljiv te krajnje koristan za našu kulturnu i političku zbilju. Djelovanje pape Ivana Pavla II, kao pape i Europljanina, ali i kao čovjeka koji je htio povezati te dvije kategorije svoje osobnosti, čini glavni cilj i zadaću ovoga znanstvenog skupa.

Više istaknutih intelektualca, crkvenih velikodostojnika, kulturnih djelatnika, sadašnjih i bivših političara dali su ovome znanstvenom skupu vrlo sadržajan način promatranja i shvaćanja već spomenute teme. Istodobno, stanovite razlike među njima ukazale su na složenost teme, osobito kada se ona promatra iz ugla njihove „uže“ stručnosti i iskustvenosti.

Skup je u ime hrvatske Vlade i predsjednice Vlade kao pokrovitelja otvorio državni tajnik Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija Andrej Plenković. U kratkom izlaganju naglasio je važnost djelovanja pape Ivana Pavla II za Republiku Hrvatsku, za njeno stvaranje kao i njezinu međunarodnu afirmaciju. Pritom je naglasio odlične međudržavne odnose Poljske i Hrvatske, a zatim i činjenicu da pri skorom ulasku naše zemlje u Europsku uniju upravo Poljska daje najveću podršku Hrvatskoj.

U ime Veleposlanstva Republike Poljske skup je otvorio veleposlanik Wieslav Tarka. Na početku je istaknuo veliku važnost djelovanja pape Ivana Pavla II za promjene u Europi i Poljskoj. Osvrnuo se pritom na sadašnje i buduće odnose dviju zemlja te njihov položaj u Europi. Naglasio je zatim da „’mi nismo siromašni rođaci, već ravnopravni partneri’“ te da Hrvatska treba kapitalizirati poljska iskustva u Europskoj uniji, a posebice ona iz poljoprivrednog sektora, ukazujući na činjenicu da je Hrvatska zemlja sa velikim potencijalom za ovo gospodarsko područje. Oko pitanja eventualnih dilema i rezerviranosti naših građana vezanih uz ulazak Hrvatske u Europsku uniju, kazao je kako je toga bilo i među Poljacima, ali iskustva nakon ulaska vrlo su pozitivna, a njegova zemlja od tog članstva samo profitirala.

Uvodno predavanje na ovom skupu održala je Hanna Suchocka, istaknuta poljska političarka – veleposlanica Republike Poljske u Vatikanu, a ranije predsjednica Vlade Republike Poljske (1992.-1993.) i ministrica pravosuđa (1997.-2001.). Izlaganje je imalo posebnu vrijednost i značaj zbog impresivne političke karijere i iskustva ove poljske političare. U tome je osobito naglasila važnost izbora pape Ivana Pavla II za promjenu diplomatskog kursa Vatikana, koji se iz svojevrsne samoizolacije prometnuo u aktivnog sudionika promjena na europskom i svjetskom planu. Upravo su politička vizija novog pape, kazala je, te njegov posjet Poljskoj 1987. godine, otvorili put demokratskim promjenama u toj zemlji. Osvrnula se i na papinu diplomatsku maksimu da se Istočna i Zapadna Europa trebaju ujediniti, a nikako da se Zapad treba širiti na Istok. Vrijednosti „Istočne“ Europe nikako ne smiju biti marginalizirane kao niti religija na tim prostorima. Papina diplomatska aktivnost postavila je Vatikan na visoko mjesto značajnih svjetskih političkih subjekata, tako da su sva bitna svjetska politička pitanja uključivala i djelovanje Vatikana. U tom kontekstu naglašena je činjenica da papa Ivan Pavao II. nikada nije odustao od borbe za prava čovjeka u novim previranjima kapitalističkog svijeta. Papa Ivan Pavao II. nikada se nije bojao tražiti rješenja za razna politička pitanja kojih su se političari najčešće bojali, zaključila je Suchocka. 

Skup se radno odvijao u tri raspravna panela s različitim pristupima problemima koji su elaborirani u odnosu na osnovnu temu.

Naziv prvog panela bio je „Utjecaj Ivana Pavla II na promjene u Europi i promišljanja o budućnosti Europe“. O tome su izlagali prof. dr. Mate Granić, prof. dr. Tadeusz Pieronek i prof. dr. Piotr Mazurkiewicz.

Dugogodišnji ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Mate Granić govorio je o svojim osobnim susretima s papom Ivanom Pavlom II. Posebno se osvrnuo na značaj Vatikana i pape za međunarodno priznavanje nove hrvatske države. Istaknuo je da rano priznanje nove države od strane Vatikana imalo presudan utjecaj i značaj za ostale države koje su namjeravale učiniti isto. Jednako tako, prepričavajući osobne razgovore s papom, Granić je naglasio njegov značaj za smirivanje bošnjačko-hrvatskog sukoba u ratu u Bosni i Hercegovini, kao i opći značaj toga utjecaja za svjetske odnose kršćana i muslimana.

Biskup Tadeusz Pieronek, profesor kanonskog prava, glavni tajnik Biskupske konferencije Poljske (1993.-1998.) te rektor Papinske teološke akademije (1998.-2004.), govorio je o značenju papinog shvaćanja poljskog komunističkog režima kao i utjecaju tih iskustava na njegovo djelovanje pri rušenju komunizma u Europi. Papa je, kao što se zna, podržavao proces ujedinjenja Europe i smatrao da su ekonomska neučinkovitost i nepostojanje vjerskih sloboda glavni uzroci pada komunizma u Europi. Biskup Pieronek je posebno istaknuo značaj papina pogleda na Europu ne samo kao ekonomsku zajednicu, već i kao Europu duha, gdje jedan od integrativnih faktora mora biti i kršćanska tradicija ovoga kontinenta. Na kraju svoga izlaganja biskup Pieronek izrazio je osobno žaljenje što u nacrtu Europskog ustava nisu uvršteni kršćanski temelji i njegov sustav vrjednota.

Zadnji izlagač u ovom panelu bio je prof. dr. Piotr Mazurkiewicz, profesor Sveučilišta kardinala Stefana Wyszyńskog u Varšavi i glavni tajnik Komisije Biskupske konferencije Europske unije. Profesor Mazurkiewicz izlagao je o značaju papine vizije nove ujedinjene Europe, od Urala do Atlanskog oceana, u kojoj sve države moraju imati pravo sudjelovanja, ali i zaštite svojih temeljnih vrijednosti. Poljska je vrlo važan faktor u Europi kada je riječ o očuvanju kršćanskih vrijednosti, a i Hrvatska mora biti dio te uloge, naglasio je Mazurkiewicz. Isti tako, kazao je da Poljska, Hrvatska i Europa trebaju pomirbu između nekada suprostavljenih ideoloških tabora, ali da jednako tako treba trajno odbaciti komunizam kao ideološku opciju. Zaključio je da se demokracija bez pravog sustava vrijednosti pretvara u svojevrsni totalitarizam.

Tema drugog panela bila je „Istina i kompromis: prevladavanje podjela u društvu i izgradnja građanskog društva“. Izlagali su Zbigniew Nosowski i dr. Neven Šimac.

Zbigniew Nosowski, novinar i publicist, glavni urednik katoličkog mjesečnika Więź te član Savjeta Zaklade Auschwitz-Birkenau govorio je o perspektivama opstanka demokracije bez stvarnih kršćanskih vrjednota u vremenu kada je Europa suočena s procesima u kojima sve više nestaju kršćanske vrjednote za koje se zalagao papa Ivan Pavao II. U svojem predavanju elaborirao je tri teze u kojima razlaže problem današnje demokracije te misli pape Ivana Pavla II. koje se dotiču te teme. Prva teza je potreba savjesti u demokraciji, odnosno potreba da ljudi preispituju svoje djelovanje i svoju vjeru; nešto što je papa naglašavao još od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Druga teza je stav da kompromis i savjest ne moraju biti oprečni pojmovi te da upravo ljudska savjest nalaže nalaženje kompromisa u svim problemima bilo koje naravi. Treća, i posljednja, teza naglašavala je potrebu preispitivanja vlastitih grešaka kao metode poboljšanja općeg stanja čovjeka i društva. Istaknuo je da je taj čin učinila i sama crkva pod Ivanom Pavlom II. kada se kritički osvrnula na neka razdoblja svoga djelovanja u prošlosti.

Drugi izlagač bio je dr. Neven Šimac, član komisije „Iustitia et Pax“. Središnja tema njegova predavanja bio je prikaz općih dosega djelovanja te elaboracija nekih osnovnih značajki socijalne misli i nauka pape Ivana Pavla II. Djelovanje pape Ivana Pavla II, naglasio je, odvijalo se u teškim vremenima tvrdog komunizma u Poljskoj i upravo u tim uvjetima sazrela je njegova istančana socijalna misao te sluh za probleme običnih ljudi. Međutim, papa Ivan Pavao II. nikada nije smatrao da su padom komunizma minule sve opasnosti po čovjeka, već je spoznao opasnost od izrabljivačke logike samog kapitalizma. Dr. Šimac je istakao da se u socijalnoj misli Ivana Pavla II. mogu uočiti dvije osnovne značajke: borba za dostojanstvo i pravo te promicanje mira u svijetu. Posebnu ulogu u promicanju mira imaju laici, te je njihova obaveza, kao i obaveza svih kršćana da sudjeluju u radu i promicanju mira; zaključio je dr. Šimac osvrćući se na neke elemente socijalne misli Ivana Pavla II.

Treći i posljednji panel rasprave doticao se teme „Europa dvaju pluća. Identitet, poštovanje, koegzistencija“. Izlagači su bilo prof. dr. Ivo Banac i Marcin Przeciszewski.

Prvi je predavač bio Ivo Banac, hrvatski povjesničar, profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, profesor povijesti na sveučilištu Yale te istaknuti kulturni i politički djelatnik. Profesor Banac u svome izlaganju tematizirao je aspekte kulturne politike i djelatnosti pape Ivana Pavla II, i to u doba prije njegova pontifikata. Naglasio je spoznaju pape Ivana Pavla II, tada još Karola Wojtyłe, da je katolička tradicija ukorijenjena u poljskom narodu jača od nametnute komunističke ideologije, te je baš zato papa inzistirao na naglašavanju te tradicije kao oruđa borbe protiv komunizma. Pojam slobode bio je pokretač papine misli koji je uvelike odredio njegov kasniji put i djelovanje; smatra profesor Banac. Turbulentna povijest Poljske, konstantne geopolitičke mijene, česte fizičke zamjene teritorija i na koncu ideološke političke promjene učinile su poljski društveno politički horizont kompliciranim za djelovanje i shvaćanje zbog čega je baš papa Ivan Pavao II. odabrao kulturnu djelatnost kao metodu svojega djelovanja. Time se ujedno naslanja na aktivnosti kardinala Wyszyńskog, koji je tijekom 50-tih i 60-tih XX. stoljeća, oživljavanjem tradicije hodočašća oponirao procesu komunizacije Poljske, što je papa Ivan Pavao II. sasvim vjerno slijedio. Metodom masovnog okupljanja, kao glavnim „oružjem“ svoga djelovanja od početka pa do kraja pontifikata, konstatira profesor Banac, uspio je stalno održavati javnu prisutnost i djelotvornost svojih ideja. Papa je uvijek težio koegzistenciji, i to ne samo u političkoj areni, već i međureligijskom dijalogu. Upravo stoga bio je prvi papa koji je posjetio sinagogu; prvi papa koji je uspostavio diplomatske veze sa Izraelom; te prvi papa koji je posjetio džamiju, iako nikada zbog toga nije izgubio kritičnost prema drugim religijama – zaključio je svoje izlaganje profesor Banac.

Posljednji izlagač ovog panela, a ujedno i skupa bio je Marcin Przeciszewski, novinar i povjesničar crkve te glavni urednik i predsjednik uprave Katoličke informativne agencije. On je u svojem kraćem izlaganju retorički postavio nekoliko pitanja koja su imala za cilj „zaokružiti“ raspravljanu tematiku i potaknuti raspravu ostalih sudionika skupa. Tako se on pita: Kako graditi Europu prema viziji koju nam je ostavio papa Ivan Pavao II? Koliko Hrvatska i Poljska mogu i moraju dati Europskoj zajednici, tj. Europi? Koliko misao pape može utjecati na novu Europu? – bila su samo neka od pitanja koja je postavio gospodin Przeciszewski. Kazao je da je glavna misao pape Ivana Pavla II. bila obveza koja je ukazivala da ulaskom u Europu budemo njen aktivni sudionik, te odgovoran i aktivan sudionik njezine demokratske duhovne i materijalne izgradnje. Najveća nada Europe je kršćanstvo i „Istočna“ Europa, koja može donijeti revival kršćanske misli koja je u padu. Misao da samo ujedinjeni –  Istok i Zapad – po ekumenskoj osnovi, mogu osnažiti Europu, jedna je od najvećih političkih misli Ivana Pavla II, zaključio je gospodin Przeciszewski.

Skup su, ističući najvažnije misli izrečene na njemu, zatvorili veleposlanik Republike Poljske u Hrvatskoj Wieslaw Tarka te mr. sc. Stjepan Bartulica, predsjednik Centra za obnovu kulture Zagreb i dr. Piotr Dardzinski, direktor Centra misli Ivana Pavla II. iz Varšave, koji su umješno, aktivno i sadržajno moderirali ove znanstvene rasprave i razgovore. 

Martin Previšić

 

Odgovori