Ivan Žagar – Treći međunarodni znanstveni skup „Matija Vlačić Ilirik“, Malo kazalište u Labinu, 22.-24. travnja 2010.

Treći međunarodni znanstveni skup „Matija Vlačić Ilirik“ održan je od 22. do 24. travnja 2010. godine u Malom kazalištu u Labinu. Okupio je 18 znanstvenika iz Hrvatske, Slovenije, Litve, Italije, Njemačke i SAD, a susret je organizirao Grad Labin u suradnji s labinskim Narodnim muzejom i Pučkim otvorenim učilištem. Prigodnim govorom su ga otvorili zamjenica gradonačelnika Grada Labina Eni Modrušan i dožupanica Istarske županije Viviana Benussi, a vezano uz temu skupa uvodni je govor održao član organizacijskog odbora i moderator prve radionice Josip Bratulić, koji je naglasio važnost djela Matije Vlačića Ilirika.

Prvi panel nosio je naslov Flacius i moderna istraživanja, a otvorila ga je Olja Višković, djelatnica Narodnog muzeja u Labinu, izloživši referat Labinski znanstveni skup o Vlačiću iz 1970. godine. U njemu je iznijela prikaz prve od četiri radionice na znanstvenom skupu posvećenom Miji Mirkoviću (Mati Baloti), koja je nosila naslov Značenje Matije Vlačića u kulturnoj revoluciji Europe i njegova aktualnost danas. Održana je 1. listopada 1970. u Labinu, a bila je integrirana u znanstveni skup jer je i sam Mijo Mirković za života bio izučavatelj Vlačićevog djela. Predstavljeno je osam referata, a tematski su obrađene Magdeburške centurije, pitanja slobodne volje, sukobi flacianista i filipista te hermeneutika.

Vedran Kos, također djelatnik Narodnog muzeja u Labinu, izložio je rad Labinski znanstveni skup o Matiji Vlačiću Iliriku iz 1985. godine. Održan je u sklopu trinaestog znanstvenog skupa Susreti na dragom kamenu, kao prva radionica podijeljena u tri tematske cjeline: Mirkovićeva monografija o Vlačiću, Odjeci reformacije u Hrvatskoj i Sloveniji i Labin i Istra u 16. stoljeću. Izlagalo je 28 znanstvenika, a znanstveni skup je imao okruglu obljetnicu, 25 godina od objavljivanja Mirkovićeve monografije Matija Vlačić Ilirik.

Drugim panelom pod radnim naslovom Flacius i filozofska-teološka spoznaja predsjedao je Henning P. Jürgens, a izložena su tri referata. Jure Zovko s Hrvatskih studija u Zagrebu predstavio je rad Kohärentische Interpretation bei Flacius (Koherentistička interpretacija kod Vlačića), u kojem se osvrće na Vlačićevo djelo Ključ Svetog pisma. Autor raspravlja o Vlačiću iz perspektive začetnika hermeneutike, odnosno stavlja u odnos njegova promišljanja o tumačenju Biblije. Vlačić se protivi neodgovarajućim i neozbiljnim interpretacijama Svetog pisma, odnosno pretpostavci o mnogostrukosti tumačenja smisla teksta. Postupkom sintetičkog čitanja autor zaključuje kako su pojedini dijelovi spisa nedvojbeno međusobno povezani te da ne idu u međusobno proturječje, čime postižu koherentnost.

Zoltán Rokay s budimpeštanskog Péter Pázmány Catholic University predstavio je referat na temu Die Metoden in der Clavis von Flacius (Vlačićeva metodologija u djelu Ključ Svetog pisma), u kojem se prenosi Vlačićevo objašnjenje metoda kojima se služio u svom teološkom radu. Tri su osnovne: methodus synthetica (sastavba), methodus analytica (razlučba) i definicija (omeđenje), a kroz tekst se uspoređuju s metodološkim pristupima kod Galena, Aristotela i Melanchtona. Autor donosi zaključak da se Vlačića može smatrati tvorcem novovjekovne teološke metodologije.                 


Zadnji rad u ovom panelu izložio je Hans Peter Großhans s Evangelisch-theologische Fakultät der Universität in Münster, s naslovom Flacius und das Wort Gottes. Die Auseinandersetzung mit Kaspar Schwenckfeld (Vlačić i Božja riječ: spor s Casparom von Schwenckfeldom). Hermeneutička problematika zaokupljala je teološke protestantske krugove u 16. stoljeću, a spor između Vlačića i Schwenckfelda koji se odvijao od 1551. do 1559. godine pokazuje kako je Ilirik i prije pisanja svog kapitalnog djela Ključ Svetog pisma promišljao o problematici tumačenja utjecajnih teoloških tekstova.

Trećim panelom koji je nosio naslov Flacius i teologija predsjedao je Hans Peter Großhans, a prvi referat je izložio Stanko Jambrek s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Naslov njegovog rada Antikrist u Vlačićevoj misli daje određene smjernice o osnovnim Ilirikovim teološkim promišljanjima u odnosu Krista i antikrista. Daje se pregled Vlačićevih djela: Kratki pregled vjere Isusa Krista i Antikrista (Breves summae Religionis Iesu Christi et Antichristi), Spis protiv Papina primata (Scriptum contra primatum papae) i Katalog svjedoka istine (Catalogus testium veritatis), na temelju kojih autor vrši usporedbu onih dijelova koji govore o antikristu, a napravljen je i pregled katoličke teološke misli o istoj temi.   

Fanika Kranjc Vrečko s Teološkog fakulteta u Ljubljani iznijela je referat Flacianer Mathias Klombner zwischen Kroaten und Slowenen des 16. Jahrhunderts (Vlačićevac Matija Klombner među Hrvatima i Slovencima 16. stoljeća). U njemu je naglasila utjecaj ovog reformatora u slovenskom društvu ranog novog vijeka, te njegov sukob s Primožom Trubarom. Iako se zna da je Klombner bio u osobnim kontaktima s Vlačićem, od kojega je imao prilike direktno primati reformatorske ideje, autorica zaključuje kako je njegova ličnost još uvijek nedovoljno istražena među slovenskim znanstvenicima koji se bave protestantizmom.

Izlaganje Josipa Bratulića Odnosi hrvatskih i slovenskih protestanata te djelatnost slovenskih staleža govori o odnosima između velikaša u hrvatskim zemljama koje su se u 16. stoljeću dijelom nalazile pod Kranjskom te slovenske vlastele. Autor izvodi zaključak da su se visoki staleži u ovoj regiji ponajviše brinuli o nemirnoj granici prema Osmanskom carstvu, te su u tom smjeru bili otvoreni prema reformatorskim idejama, posebno luteranstvu. Misao vodilja je bila prihvaćanje evanđelja kao štita prema turskom proboju u Europu, pa su podržavane ideje Primoža Trubara i hrvatskih protestanata glagoljaša da se izda Novi zavjet.

U sklopu ovog panela izlaganje o nedavno objavljenom hrvatskom izdanju djela Matija Vlačić i opstanak Lutherove reforme održao je autor knjige Oliver K. Olson, umirovljeni sveučilišni profesor (Hamburg, Philadelphia, Milwaukee) i jedan od poznatijih živućih flaciologa. Knjiga govori o Vlačićevom životu, od djetinjstva koje je proveo u rodnom Labinu, do predavača u Jeni. Raspravlja se o njegovom sukobu s Philippom Melanchthonom unutar reformatorske struje s jedne, te s Katoličkom crkvom i papinstvom s druge strane. Hrvatsko izdanje je tiskano u 350 primjeraka, a originalno izdanje na engleskom jeziku pod naslovom Matthias Flacius and the Survival of Luther’s Reform izdano je još 2002. godine u redakciji njemačke izdavačke kuće Harrassowitz Verlag iz Wiesbadena.

Naslov četvrtog panela je bio Flacius i teološki sporovi, a predsjedao je Jure Zovko. Prvi rad s naslovom Matthias Flacius and the Reformation in the Grand Duchy of Lithuania (Matija Vlačić i reformacija u Velikom vojvodstvu Litvi) izložila je Dainora Pociute sa sveučilišta u Vilniusu. Glavno istraživačko pitanje u njezinom radu zauzima djelovanje zapadnih reformatora (augsburški i švicarski krug) i njihovo međusobno natjecanje u ostvarivanju utjecaja na protestantske krugove u Velikom vojvodstvu Litvi. Mikolaj Radzwiłł „Crni“ kao preobraćenik i osnivač litavske Evangeličke crkve bio je podvrgnut pritiscima ne samo iz redova reformacije, već i od strane papinih legata koji su mu predlagali vraćanje na katoličanstvo. Jedan od reformatora koji je nastojao ostvariti utjecaj na njega je i Vlačić, posvetivši mu djelo Sacrae Historiae a Mundi exordio ad sua usque tempora deductae, unutar kojega mu upućuje i osobno pismo u svibnju 1556. godine. Zaključuje se da je, potaknut Ilirikovim nastojanjima, Radzwiłł donio odluku o otvorenoj polemici i ubrzo žestokoj kritici Rimokatoličke crkve.

Henning P. Jürgens s njemačkog Institut für Europäische Geschichte Mainz predstavio je rad Philipp Melanchthon and Matthias Flacius Illyricus – reevaluation of a relationship (Filip Maelanchthon i Matija Vlačić Ilirik – ponovno vrednovanje jednog odnosa). Osnovni istraživački diskurs je preispitivanje odnosa dvojice protestantskih teologa na temelju dokumenata iz 1548. godine. To su Vlačićeva pisma upućena Melanchthonu 16. prosinca 1548. i 8. lipnja 1549. godine, pamfleti Apologia ad scholam Wittebergensem, Responsio ad epistolam Melanthonis od 20. listopada 1549., te dva pisma od 1. i 16. rujna 1556. godine. Melanchthon je Vlačiću pak uputio 2 pisma, prvo 1. listopada 1549., a drugo 5. rujna 1556. godine. Među obrađenim dokumentima autor ističe i pisma koja su slana drugim ljudima a u kojima se spominje Vlačić, te se na temelju njih vrši rekonstrukcija odnosa.

Luka Ilić s The Lutheran Theological Seminary at Philadelphia predstavio je referat Der heilige Mann und thewre held: Vlačićevo viđenje Lutera. U njemu se približava Vlačićeva fasciniranost ostarjelim Lutherom, kojega je nerijetko citirao u svojim djelima, a čijim će teološkim idejama ostati vjeran do smrti. Kao glavno istraživačko pitanje postavlja se način na koji je Ilirik interpretirao svog učitelja. Nakon Lutherove smrti Vlačić je neke njegove rukopise objavio, dodavši im predgovore, pa se autor rada usredotočio na utjecaj tih djela na buduće generacije protestantskih teologa.

Petim panelom predavanja pod naslovom Flacius i povijest 1 predsjedao je Luka Ilić, a prvi izlagač bio je Phillip Haberkern sa Stewart Fellow and Lecturer in Religion – Princeton University s radom The Human Face of Doctrine: Flacius and the Role of the Witness in Church History (Ljudsko lice nauka: Vlačić i uloga svjedoka u povijesti Crkve). Autor je pokušao prenijeti Vlačićevo shvaćanje crkvene povijesti u razdoblju nakon Schmalkaldskog rata, kada je u njegovim djelima naglašena fascinacija češkim propovjednikom Janom Husom. Godine 1558. Ilirik objavljuje dva velika sveska, Historia i Monumenta, u kojima se nalazi 45 tekstova što ih je posvetio Husu, ili djela koja je češki teolog sam napisao. U radu je dat i pregled drugih utjecajnih crkvenih otaca – svjedoka, koji su bili sudionicima unutarnjih sukoba u crkvi kroz povijest.

Tullio Vorano iz Narodnog muzeja u Labinu izložio je rad Labin Vlačićeva doba u spisima notara Bartolomea Gervasia. Na temelju 112 spisa ovog labinskog svećenika, suca i notara u razdoblju od 1525. do 1550. godine, autor razlaže pojedine segmente labinske svakodnevice 16. stoljeća. Ističe Vlačićevu obitelj koja se spominje isključivo pod prezimenom Franković, te veliki broj obrtnika koji su čini se ponajviše zaslužni za gospodarski uzlet Ilirikovog rodnog grada.

Lucijan Mohorović, labinski liječnik, predstavio je referat Matija Vlačić Ilirik Mlađi, u kojem je biografski obradio važnije činjenice iz života najstarijeg sina labinskog teologa i protestanta Matije Vlačića. Autor u radu konstatira kako je još uvijek premalo podataka o nekim dijelovima njegova života, a posebno o onima koji se odnose na liječničku i profesorsku karijeru. Zahvaljujući kontaktima sa stručnjacima iz Njemačke te izvorima iz tamošnjih knjižnica, rasvijetljena su pitanja o vremenu i mjestu njegovog školovanja, a demantirani su i navodi iz Medicinske enciklopedije M. D. Grmeka gdje je zapisano da je Vlačić mlađi za života objavio svega jedan rad, dok Mohorović na temelju novootkrivenih izvora donosi podatak da ih je objavio čak jedanaest.

Šesti panel pod naslovom Flacius i povijest 2 kojim je također predsjedao Luka Ilić, započeo je predavanjem Vere fon der Osten-Sacken s Institut für Europäische Geschichte Mainz na temu Die kleine Herde der 7000 – Die aufrechten Bekenner in M. Flacius Illyricus konzeptionallen Beiträgen zur Neuformulierung der Kirchengeschichte aus protestantischer Sicht (Malo stado od 7000 ljudi – pravi ispovjedatelji u konceptualnim doprinosima M. Vlačića Ilirika novoj formulaciji crkvene povijesti s protestantskog gledišta). Na samom početku djela Magdeburške centurije Vlačić istupa s tezom o 7000 svjedoka u kontekstu pravih boraca za istinu nasuprot antikristu – papi koji Rimsku kuriju predstavlja jedinom pravom Božjom crkvom na zemlji. Autorica rada je u tekstu razmotrila poistovjećivanje „malog stada“ s istinskom Božjom crkvom u Ilirikovom djelu, komparirajući ga s interpretacijama nekih drugih autora poput Johannesa Wiganda.

Francesca Tasca Dirani iz Bergama predstavila je referat s naslovom „Sicut et hoc tempore accisse vidimus“. Das biblische Profil von Waldes aus Lyon im Catalogus testium veritatis von Matthias Flacius Illyricus (Biblijski profil Valda iz Liona u Katalogu svjedoka istine Matije Vlačića Ilirika). Autorica je pokušala približiti način na koji je Vlačić u svom djelu Katalog svjedoka istine prikazao Valda iz Lyona, te razliku u interpretaciji dvaju izdanja ovog djela, iz 1552. i 1556. godine.

Posljednje izlaganje na službenom dijelu ovog znanstvenog skupa imao je Harald Bollbuck, zaposlenik Herzog August Bibliothek Wolfenbüttel. Izložio je rad Die Magdeburger Zenturien – Entstehung und Arbeitstechnik (Magdeburške centurije – nastanak i metodologija rada), u kojem je analizirao i usporedio metodologiju rada kod pojedinih crkvenih djela s Vlačićevim Centurijama, kod kojih je ukazao na razvoj filološke i povijesne kritike.

Svoje prisustvo na znanstvenom skupu otkazali su Alojz Jembrih s Hrvatskih studija u Zagrebu, koji je trebao predstaviti rad Flacius u središtu znanstvenih interesa u Hrvatskoj i Njemačkoj 20. stoljeća, Ivan Kordić iz Zagreba s temom Vlačićeva teološka antropologija, Robert J. Christman s Luther College Decorah, Iowa, koji je trebao izložiti referat na temu „Wir sindt nichts den eytel sunde“: The Impact of Flacius’s Theology of Original Sin on the German Territory of Mansfeld (Utjecaj Vlačićeve teologije istočnoga grijeha na njemačkom teritoriju Mansfelda), Luther D. Peterson s State University of New York at Oswego s temom A War of Words: The Adiaphora Controversy Treatises between Johann Pfeffinger and Matthias Flacius Illyricus (Rat riječi: traktati Johanna Pfeffingera i Matije Vlačića Ilirika o adijaforičnom sporu), Douglas Grandon s Bradley University Peoria Illinois, koji je trebao predstaviti rad Flacius and the Fathers: Cross-examining His Earliest Witnesses (Vlačić i crkveni oci: preispitivaje njegovih najranijih svjedoka, te Stjepan Damjanović s Filozofskog fakulteta u Zagrebu s radom „Osvježavanje jezika“ u glagoljičnom uraškom izdanju Biblije.

Prvi znanstveni skup posvećen Iliriku održan je 2001., drugi 2006. godine, a naredni četvrti po redu su organizatori najavili za 2020. godinu, kada će biti okrugla obljetnica – 500 godina od rođenja Matije Vlačića Ilirika. 

Ivan Žagar