Ivica ŠUTE – 39. Međunarodni kulturnopovijesni simpozij «Mogersdorf», Balatonszárszó, Mađarska (30. lipanj – 3. srpanj 2009.)
39. Međunarodni kulturnopovijesni simpozij «Mogersdorf», Balatonszárszó, Mađarska (30. lipanj – 3. srpanj 2009.)
39. Međunarodni kulturnopovijesni simpozij «Mogersdorf» održan je od 30. lipnja do 3. srpnja 2009. godine u Balatonszárszóu u Mađarskoj. Domaćin skupa bila je županija Somogy, a tema skupa glasila je: «Židovi na panonskom prostoru od 16. stoljeća do 1914. godine». Na skupu je sudjelovalo trinaest povjesničarki i povjesničara iz Austrije, Mađarske, Slovenije i Hrvatske.
Nakon vrlo uspješnog simpozija u Nagyatádu 2003. godine, simpozij u Balatonszárszóu je drugi simpozij koji je od ulaska u Organizacijski odbor simpozija organizirala mađarska županija Somogy. Inače, ovaj gradić-domaćin je turističko mjesto s nešto više od dvije tisuće stanovnika na sredini južne strane jezera Balaton. Iako se prvi puta spominje još davne 1082. godine, Szárszó se razvio u privlačnu turističku i izletničku destinaciju tek početkom 20. stoljeća. Vrlo je brzo postao popularan ne samo u Mađarskoj, već i šire te se na njegovom području počinju graditi brojne vikendice i hoteli. Stanovnici Szárszóa osobito se ponose činjenicom da je veliki mađarski pjesnik Attila Jószef svoje posljednje dane života proveo upravo u njihovom mjestu. U bivšem Horváthovom hotelu, gdje je Attila Jószef živio, danas se nalazi muzej posvećen tom poznatom i tragičnom pjesniku. U povijesti Mađarske 20. stoljeća ovo je mjesto poznato i po jednom važnom događaju iz vremena Drugog svjetskog rata. Naime, upravo se ovdje u ljeto 1943. godine održala konferencija na kojoj se skupina mladih intelektualaca, pristaša «populističkih» pisaca, podijelila na zagovornike «trećeg puta», što je predlagao László Németh, i radikalne alternative mladih komunista. Na konferenciji je L. Németh izrekao poznatu rečenicu da je kraj Drugog svjetskog rata Mađarska dočekala u puno boljem položaju nego što je to bio slučaj na kraju Prvog svjetskog rata.
Danas je Balatonszárszó moderno turističko odmaralište koje ljeti posjećuje nekoliko tisuća turista iz čitave Mađarske i okolnih zemalja, osobito iz susjedne Austrije i Slovačke.
Službeno otvorenje 39. Međunarodnog kulturnopovijesnog simpozija «Mogersdorf» održano je u konferencijskoj dvorani Reformirane crkve u Mađarskoj, gdje se održao i cjelokupni četverodnevni simpozij. U uvodnom referatu «Između grada i puste: židovske migracije i promjene u Habsburškoj monarhiji 1726-1867» Michael L. Miller iz Budimpešte ukazao je na raznolike običaje, stavove i osobine koje su obilježile zajednicu habsburških Židova tijekom stalnih demografskih promjena i migracija u 18. i 19. stoljeću. Pritom je stavio naglasak na posljedice koje su zadesile židovsku zajednicu prilikom migracija u Mađarsku.
O povijesti Židova na prostoru županije Somogy u 18. stoljeću govorio je mađarski povjesničar iz Pečuha Zoltán Gőzsy. On nije dao samo prikaz povijesti Židova u županiji-domaćinu skupa, nego je na vrlo zanimljiv način objasnio mnogostruke veze i odnose ove židovske zajednice s drugim prostorima Zadunavlja. Također je objasnio specifične karakteristike židovskog naseljavanja, njihov demografski razvoj u drugoj polovici 18. stoljeća, život mjesnih zajednica, obrise židovske naseljeničke strukture itd.
U referatu «Propast običaja – krivnja žena? Rod i moral u židovskim izvorima sedam općina u Gradišću (1700-1840)», Marta Keil iz St. Pöltena pokazala je, služeći se općinskim odredbama (hebrejski Takkanä) i velikim brojem presuda rabinskog suda iz Deutschenkreuza između 1730 i 1840. godine, kako se jedna tradicionalna aškenaska zajednica konstituirala i štitila svoj identitet u ovom dijelu Gradišća te kakav je bio položaj žene u takvoj zajednici.
Marjan Toš iz Maribora dao je sažet i pregledan prikaz povijesti Židova na prostoru Prekmurja između 1848. i 1914. godine. Nakon završetka ratova s Osmanlijama u prvoj polovici 18. stoljeća i dolaska nešto mirnijeg razdoblja koje je omogućilo gospodarski razvoj Prekmurja, počeli su na to područje dolaziti i pripadnici židovske zajednice. Došli su većinom iz Mađarske i Gradišća te su se u većem broju naselili u Murskoj Soboti, Lendavi i Beltincima. U prekmurskim selima bili su poznati kao trgovci, mesari i gostioničari. Toš se osobito osvrnuo na značajnu ulogu koju su Židovi imali u razvoju trgovine u Murskoj Soboti i Lendavi, osnivanju veterinarskih ambulanti, apoteka te također osnivanju zanata i osobito snaženju industrije u 19. stoljeću.
Hrvatsku su na simpoziju predstavljale dvije mlade znanstvenice, dr. sc. Ljiljana Dobrovšak s Instituta Ivo Pilar iz Zagreba te Naida Michal Brandl sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Ljiljana Dobrovšak je u svom referatu «Prve vijesti o Židovima u Hrvatskoj u 17. i 18. stoljeću» istaknula da se prvi tragovi židovske zajednice u Hrvatskoj mogu pronaći već potkraj 17. i početkom 18. stoljeća. Služeći se izvorima iz hrvatskih i mađarskih arhiva, autorica je došla do zaključka da su se Židovi u Hrvatskoj unatoč strogim zakonima u zemlji uspjeli održati i osigurati egzisteniciju baveći se uglavnom trgovačkim poslovima. Lj. Dobrovšak ističe da su hrvatski Židovi većinom bili aškenatskog porijekla te su u Hrvatsku došli sa susjednih graničnih mađarskih veleposjeda (Zala, Somogy, Vas i Sopron), ali i iz Osmanskog Carstva i Galicije.
Naida Michal Brandl u svom referatu «Priroda židovskog identiteta u hrvatskim zemljama od kasnog 18. do kraja 19. stoljeća» naglašava da Židovi u Hrvatskoj nisu predstavljali jednu jedinstvenu homogenu grupu. Upravo iz tog razloga analizirala je složene integracijske procese i socijalnu mobilnost, govorne promjene, promjene u imenima, asimilatorske procese i sl., pri čemu je uzela u obzir podjednako i neologiste i ortodoksne Židove.
O različitim područjima života židovske zajednice u Štajerskoj od 18. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata govorio je Gerald Lamprecht iz Centra za židovske studije u Grazu. Nakon vremena «odsutnosti» i progona u kasnom srednjem vijeku, otvorio je Josip II. u 18. stoljeću mnogobrojnim židovskim trgovcima mogućnost trgovanja na godišnjim sajmovima u Grazu i Mariboru, kao i utemeljenja snažne židovske zajednice na području Štajerske. Lamprecht ovo razdoblje od vladavine Josipa II. pa sve do pred Prvi svjetski rat smatra «zlatnim dobom» židovske zajednice u Štajerskoj. Glavni dio njegova referata predstavljala je analiza sveukupnog života (gospodarskog, kulturnog, znanstvenog itd.) Židova u Grazu, kao i njihovih veza s ostalim članovima brojne židovske zajednice na čitavom prostoru Štajerske.
O staroj židovskoj zajednici u Radkersburgu govorio je Hermann Kurahs iz Bad Radkersburga u referatu «Problem židovskog doseljenja u malograđanski prostor na primjeru okruga Radkersburg». Iako se postojanje židovske zajednice na ovom prostoru bilježi već u srednjem vijeku, tek je državni zakon od 21. prosinca 1867. godine označio početak novog poglavlja u životu štajerskih Židova, kada je uostalom i u okrugu Radkersburg zabilježeno ponovno naseljavanje ovog prostora. Gotovo svi imigranti došli su na prostor okruga iz ugarske polovice Monarhije, odnosno iz Prekmurja, Güssinga, Čakovca i Neuhasa. Kurahs je analizirao i strukturu zaposlenosti novodoseljenog židovskog stanovništva. Tako su u najvećoj mjeri tamošnji Židovi bili zaposleni kao trgovci (pokućari, trgovci životinjama, tekstilom, živežnim namirnicama, zemaljskim proizvodima i sl.), bilo je također nešto krojača i mesara, dok su žene bile zaposlene uglavnom kao kućanice ili kuharice. Većina zaposlenih, kako navodi Kurahs, bili su trgovci koji su na svojim putovanjima često znali posjećivati i svoju staru «domovinu» Prekmurje. Posebno je poglavlje istraživanja uspješnosti ove židovske zajednice njihovo pozicioniranje naspram vrlo snažne konkurencije u gradu Radkersburgu i traženja svojih pozicija u sve jačem i raznolikijem trgovačkom životu grada. U tom smislu autor je analizirao život pojedinih istaknutih židovskih obitelji, nastojeći kroz presjek njihova djelovanja dati pregled života židovske zajednice na prostoru grada Radkersburga sve od 1914. godine.
U referatu «Židovski trgovci u Nagykanizsi u 19. stoljeću» Zoltán Kaposyi iz Pečuha govorio je o različitim aspektima povijesti trgovanja na prostoru jugozapadne Mađarske. Istaknuo je važnost djelovanja židovskih trgovaca, koji polako ali sigurno preuzimaju ulogu vodećih trgovaca u gradu s prijelaza iz 18. u 19. stoljeće. Značajan porast broja židovskih trgovaca u Kaniži u promatranom vremenu Kaposyi ilustrira s nekoliko zanimljivih podataka. Tako npr. ističe da je među kaniškim trgovcima bilo 75% Židova, dok je u ukupnom broju stanovništva u gradu broj židovske populacije iznosio jedva 15%. Upravo je zahvaljujući kaniškim trgovcima u 19. stoljeću bila razvijena golema i široka trgovačka mreža kroz čitavu državu. Među poznatijim židovskim trgovcima iz Kaniže spomenuo je važnu obitelj Lackenbacher, Strasser i, za Hrvatsku i osobito za Slavoniju bitnu, obitelj Gutmann.
O sličnoj problematici, ali na širem području čitave Mađarske, govorio je u svom referatu Károly Halmos iz Budimpešte. Glavno pitanje koje je problematizirao Halmos sastojalo se u analizi specifičnog odnosa poduzetništva i kulture među židovskom gospodarskom elitom u 19. stoljeću. Autor postavlja pitanje koliko je kultura uopće predstavljala važno mjesto u životu i sveukupnom poslovanje te gospodarske elite
U referatu pod naslovom «Stalnost i promjena u židovskoj svakodnevici. Uspomene rabina, gospodarstvenika i učitelja u Ugarskoj 19. stoljeća» Katalin Fenyves iz Budimpešte analizirala je memoare i dnevničke zapise nekih istaknutih židovskih pojedinaca iz Ugarske. U promatranom razdoblju od jednog stoljeća stare su židovske tradicije počele pokazivati određene lomove, koje se u svakodnevici mogu uočiti kroz promjene u davanju imena, u promjenama glede odgoja i obrazovanja, nepridržavanju religioznih propisa i sl.
Posljednjeg dana simpozija Gert Polster iz Eisenstadta govorio je o razvoju izraelitskih kulturnih općina u Güssingu, Rechnitzu i Stadtschlainingu u drugoj polovici 19. stoljeća, a slovenski sudionik Andrej Pančur iz Ljubljane o Židovima u slovenskim zemljama u Habsburškoj Monarhiji. Simpozij je završio vrlo zanimljivim, osobnim i od publike osobito toplo prihvaćenim pogledom Johanna Seedocha na četiri desetljeća Međunarodnog kulturno-povijesnog simpozija «Mogersdorf», na kojemu je ovaj ugledni gradišćanski znanstvenik prisutan od samog osnutka simpozija. Svojim autoritetom, iznimnom energijom i spremnošću za suradnju sa znanstvenicima i kulturnim djelatnicima od rodnog Gradišća i Austrije do Mađarske, Slovenije i Hrvatske, J. Seedoch postao je svojevrsnim «zaštitnim znakom» i simbolom ovog uglednog i hvalevrijednog simpozija.
Po dobrom starom običaju organizatori simpozija organizirali su vrlo lijep izlet u obližnje živopisno selo Kötcse, koje se nalazi nekih devet kilometara od jezera Balaton. Selo je specifično po tome što su ga osnovali protestantski njemački doseljenici koji su na ovom područje došli u prvoj polovici 18. stoljeća iz provincije Hessen. Također je bio upriličen posjet tamošnjim vinskim podrumima i degustiranje domaćih vina, kao i obilazak jezera Balaton. Sve je to, uključujući i primanje kod gradonačelnika Balatonszárszóa Lászlóa Méhésza, dodatno obogatilo ovaj simpozij te prodonijelo održavanju srdačne i prijateljske atmosfere među znanstvenicima iz regije.
Sveukupno se može reći kako su na 39. Međunarodnom kulturnopovijesnom simpoziju «Mogersdorf» predstavljeni brojni korisni rezultati istraživanja židovske povijesti na panonskom prostoru od 18. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata. Razmjenom iskustava i istraživačkih spoznaja te raspravom i sugestijama nesumnjivo su dani daljnji poticaji istraživanju ove tematike, kao i mogućnost ostvarenja kontakata na stvaranju multidiciplinarnih projekata koji bi ovu problematiku promatrali u komprativnom smislu. Nadamo se da će u tom pogledu od velike pomoći biti i zbornik s održanog simpozija koji bi tijekom 2010. godine trebao izaći iz tiska. Domaćin je idućeg – 40. simpozija «Mogersdorf» – Republika Slovenija, a simpozij će biti održati u Celju početkom srpnja.
Ivica Šute