François Dosse, „Istorija strukturalizma II“

Izdavač Karpos objavio je 2019. godine II. svezak srpskog izdanja knjige francuskog intelektualnog povjesničara i povjesničara ideja Françoisa Dossea „Histoire du structuralisme“ u kojoj se ukazuje između ostalog i na utjecaj strukturalizma na francuske povjesničare oko časopisa „Annales“ Georgesa Dubyja, Emmanuela Le Roy Laduriea, Jacquesa Le Goffa i druge.

 

 

ISTORIJA STRUKTURALIZMA II

2. Napolje sa znakom, 1967. do danas

Fransoa Dos

 

Prevod sa francuskog: Olja Petronić

Broj strana: 608

Godina izdanja: 2019.

 

Slavni period strukturalizma koji svoj vrhunac doživljava polovinom 60-ih godina 20. veka, period majstora-mislilaca, izgradio je novu viziju sveta, novi pogled na razočaranu modernost, privilegujući istovremeno nesvesni karakter društvenih fenomena i znak umesto značenja. U prvom tomu Istorije strukturalizma, Fransoa Dos prati i opisuje, počev od Levi-Strosa i Romana Jakobsona, do Mišela Fukoa, Luja Altisera, Žorža Dimezila i Rolana Barta, preko Žaka Lakana ili Žaka Deride, brojna teoretska, institucionalna i egzistencijalna pitanja koja su obeležila slavnu i naizgled homogenu epohu strukturalizma.

 

Drugi tom Istorije strukturalizma je posvećen drugom periodu, periodu opadanja od 1967, odnosno dekonstrukcije i razbijanja strukturalističkog jedinstva, pojave pukotina i kritika strukturalističke paradigme i metoda, što će dovesti do toga da će se gotovo svi majstori-mislioci iz prvog perioda, osim Levi-Strosa, odricati strukturalizma. Međutim, ma kako snažna bila ta distanciranja, zamajac iz prvog perioda je bio toliko snažan da se njegov uticaj osećao decenijama unapred i plodno uticao na čitavu jednu generaciju mislilaca u Francuskoj, bilo da jer reč o istoričarima (Žorž Dibi, Emanuel Le Roa Ladiri, Pol Ven, Le Gof itd.), bilo da su oni geografi, lingvisti, ekonomisti, književni teoretičari, filozofi, sociolozi… Iako se 70-ih godina na scenu vraća „subjekt“, ili „istorijski događaj“, upravo u toj deceniji strukturalizam dobija institucionalno priznanje i njegov program biva u mnogim disciplinama, delom ili posve, usvojen. O „subjektu“ ili „istoričnosti“ se ne može više misliti a da se ne uzme u obzir strukturalistička lekcija. Strukturalizam će zauvek promeniti način pristupa mnogim problemima s kojima se društvene i humanističke nauke susreću.

 

Pišući o toj intelektualnoj i krajnje multidisciplinarnoj epopeji, jednoj od najvažnijih evropskih intelektualnih epopeja druge polovine 20. veka, Fransoa Dos je razgovorao sa preko sto njenih direktnih ili indirektnih aktera, kako bi što življe i pouzdanije rekonstruisao njen put. Rezultat je jedan izuzetno bogat istorijski pregled, koji je relevantan i interesantan kako za istoričare, antropologe, sociologe, filozofe, tako i za lingviste i književne teotičare i sve one koji imaju interesovanje za humanističke nauke.

 

 

SADRŽAJ

 

Zahvalnice

Predgovor

 

  1. PRVE NAPRSLINE

 

  1. Čomskizam: nova granica?
  2. Derida ili ultrastrukturalizam
  3. Deridijanska istorizacija i njeno precrtavanje
  4. Benvenist: francuski izuzetak
  5. Kada je Kristeva rodila drugog Barta
  6. Novi vetar među dirkemovcima: Pjer Burdje
  7. Godine 1967–1968: izdavaštvo ključa
  8. Strukturalizam i/ili marksizam
  9. Medijski uspeh, vatra koja se hrani kritikama

 

  1. MAJ ’68 I STRUKTURALIZAM, ILITI NESPORAZUM

 

  1. Nanter-ludilo
  2. Osveta Žan-Pola Sartra
  3. Lakan: „Strukture su izašle na ulicu“
  4. Institucionalizacija: osvajanje univerziteta
  5. Vensen-strukturalistički
  6. Časopizam i dalje cveta
  7. Altiserovski raster se nameće
  8. Altiserovski raster implodira

 

III. STRUKTURALIZAM IZMEĐU

SCIJENTIZMA, ESTETIKE I ISTORIJE

 

  1. Opsena formalizacije
  2. Od burnog žaljenja za književnošću do zadovoljstva u tekstu
  3. Filozofija i struktura: figura Drugog
  4. Istorija i struktura: pomirenje
  5. Fuko i dekonstrukcija istorije (1)

Arheologija znanja

  1. Fuko i dekonstrukcija istorije (2)

Nadzirati i kažnjavati

  1. Fuko i dekonstrukcija istorije (2)

Nadzirati i kažnjavati

  1. Zlatno doba nove istorije

 

  1. OPADANjE STRUKTURALISTIČKE PARADIGME

 

  1. Izgubljene iluzije I. Efekat Gulag
  2. Izgubljene iluzije II. Iscrpljeni scijentizam
  3. Izgubljene iluzije III. povratak etike
  4. Od reprodukcije do regulacije
  5. Srednji put: habitus
  6. Gost koji stiže u poslednji čas:

geografija se budi za epistemologiju

  1. Povratak potisnutog: subjekt
  2. Mišel Fuko: od biomoći do estetike sopstva
  3. Autonomni subjekt
  4. Povratak istoričnosti
  5. Izumiranje majstora-mislilaca
  6. Kriza univerzalističkih modela i povlačenje disciplina
  7. Strukturni naturalizam
  8. Prilagođavanje programa

 

  1. VREME, PROSTOR, DIJALOGIKA

 

  1. Klio u izgnanstvu
  2. Jedna topo-logika
  3. Prilog dijalogici

 

Aneks: spisak vođenih razgovora

Indeks imena

 

 

Fransoa Dos (François Dosse, 1950–) je francuski filozof istoričar ideja. Nakon doktorata s temom o školi Anala, posvetio se istraživanju francuske intelektualne istorije. Napisao je, između ostalog, više obimnih biografija: biografiju Pola Rikera (Paul Ricœur. Les sens d’une vie, 1997), Deleza i Gatarija (Gilles Deleuze et Félix Guattari, biographie croisée, 2007), a pre dve godine se pojavila i njegova biografija Kastorijadisa (Castoriadis. Une vie). Profesor je intelektualne istorije na Institut Universitaire de Formation des Maîtres u Parizu. Istorija strukturalizma I-II je ubrzo nakon objavljivanja u Francuskoj prevedena na nemački, engleski, italijanski, španski, portugalski, ali i na kineski, japanski i korejski jezik. Prošle godine je kod Galimara objavio dvotomnu Sagu o francuskim intelektualcima, od 1944. do 1989. godine.

 

 

Izvor: https://karposbooks.rs/shop/novo/istorija-strukturalizma-ii-2/

 

 

ISTORIJA STRUKTURALIZMA

1. Polje znaka 1945 – 1966

Fransoa Dos

 

Prevod: Olja Petronić

Broj strana: 540

Godina izdanja: 2016.

 

 

„Period u kojem će procvetati strukturalistička aktivnost jeste period spektakularnog razvoja društvenih nauka, a naročito svih novih izdanaka koji pokušavaju da nađu mesto pod suncem na jednom već dobrano ispunjenom terenu. No, te nove društvene nauke su u potrazi za legitimitetom. Da bi ga dobile, one će stvoriti sebi identitet zasnovan na prekidu, i pokušati da pridobiju intelektualnu publiku koja postaje sve veća tih 50-ih i 60-ih godina, a ne bi li zaobišle tradicionalne uspostavljene pozicije. Strukturalistički prekid, koji će se ovde predočiti kao naučna revolucija, privlačeći pod svoj barjak mnogobrojna disciplinarna polja, traga za intenzivnom socijalizacijom kako bi dobio partiju. […] Nada u naučni preporod društvenih nauka je u strukturnoj lingvistici pronašla metodu, zajednički jezik kadar da nametne promenu. Lingvistika se tada pojavila kao model za čitav niz nauka kojima nedostaje formalizacija. Malo-pomalo se raširila prema antropologiji, književnoj kritici, psihoanalizi, pa čak i istoriji, a dubinski je obnovila modus filozofskog ispitivanja. […] Levi-Stros je prvi formulisao taj ujediniteljski program humanističkih nauka, odmah nakon rata. Pod direktnim uticajem Romana Jakobsona, Levi-Stros dodeljuje povlašćeno mesto lingvističkom modelu u svom antropološkom pristupu i nadahnjuje se prirodnim i egzaktnim naukama kako bi iz njih izvukao određen broj logičko-matematičkih modela ili operativnih tehnika za izgradnju svoje antropologije. Njegova ambicija je da izbriše granicu između prirodnih i humanističkih nauka zahvaljujući naučnoj strogosti.“

 

U „Istoriji strukturalizma I. Polje znaka 1945–1966“, Fransoa Dos prati uspon strukturalističkog pohoda do njegovog zenita u drugoj polovini 1960-ih godina. On osvetljava širi istorijski kontekst u kojem se razvijao taj fenomen, izlaže i objašnjava misaona polazišta njegovih glavnih predstavnika (počev od Ferdinanda de Sosira), mapira teorijske linije nasleđivanja i mete njegovih napada, opisuje intelektualni pejzaž posleratne Francuske odakle je „strukturalistički bljesak“ širio svoj uticaj u Evropi. Zbog neupitne važnosti strukturalizma i velikog ugleda njegovih glavnih aktera (Levi-Strosa, Lakana, Fukoa, Altisera, Kristeve, Barta, Todorova itd.), ova istorija je u isti mah i nezaobilazno poglavlje intelektualne istorije posleratne Evrope, čiji je on možda poslednji veliki duhovni pokret. Knjiga je prevedena na mnoge evropske jezike, a na srpskom jeziku se pojavljuje u prevodu Olje Petronić.

 

Fransoa Dos (François Dosse, 1950–) je francuski filozof i istoričar ideja. Nakon doktorata s temom o školi Anala, posvetio se istraživanju francuske intelektualne istorije. Napisao je, između ostalog, više obimnih biografija: biografiju Pola Rikera (Paul Ricœur. Les sens d’une vie, 1997), Deleza i Gatarija (Gilles Deleuze et Félix Guattari, biographie croisée, 2007), a pre dve godine se pojavila i njegova biografija Kastorijadisa (Castoriadis. Une vie). Profesor je intelektualne istorije na Institut Universitaire de Formation des Maîtres u Parizu. Istorija strukturalizma I-II je ubrzo nakon objavljivanja u Francuskoj prevedena na nemački, engleski, italijanski, španski, portugalski, ali i na kineski, japanski i korejski jezik.

 

Izvor: https://karposbooks.rs/shop/supplementa/istorija-strukturalizma/

 

 

 

Odgovori