Eduard Hercigonja, “Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja” (1994-2019)

“Svojevrstan prezir prema „nadvladanim“ konceptima nacionalne kulture, kojemu smo u različitim inačicama sve češće svjedoci i žrtve, sudara se s druge strane s iznova ustalim pokušajima inzistiranja prema pravocrtnom, monofonom i jednodimenzionalnom tumačenju nacionalne književnosti i kulturnog identiteta, inzistiranju na isključivosti, utemeljenu na prevladanoj ideji nacionalne uzvišenosti, „krvlju i tlom“ određene i razgraničene. Nekritički bijeg od razumijevanja i prihvaćanja (južno)slavenskog okružja, od ćirilometodskoga narativa, zazor od primjerenog razumijevanja odnosa srednjojužnoslavenskih standardnih jezika – time i hrvatskoga – prema štokavskoj govornoj osnovici, upravo strah od neprijepornosti da se, na primjer, velik dio južnoslavenskoga ćiriličkoga korpusa ne može razrezati po nacionalnom ključu, ali da to nipošto ne umanjuje njegovu važnost u hrvatskome književnom korpusu, sve su to orijentacijske točke onih koji u Hercigonjinoj knjizi vide ugrozu.” (Mateo Žagar)

 

—

 

Vijenac, 667 – 26. rujna 2019.

http://www.matica.hr/vijenac/667/r/jezikoslovlje/

 

Uz 90. rođendan akademika Eduarda Hercigonje, 20. kolovoza

Profesore, sretna Vam devedeseta!

Piše STJEPAN DAMJANOVIĆ

Prihvatimo li podjelu koja znanstvenike dijeli na one koji idu utrtim stazama i grade na uređenim gradilištima i na one koji probijaju nove putove, Hercigonja nedvojbeno pripada drugima

Jedan od najistaknutijih hrvatskih filologa našega vremena akademik Eduard Hercigonja 20. kolovoza ove godine napunio je 90 godina. Siguran sam da bi svatko upućen u hrvatsku filologiju našega vremena među osobe koje su ostvarile vrijedno i poticajno filološko djelo ubrojio i akademika Eduarda Hercigonju.

 

Cijeli članak dostupan je na poveznici:

http://www.matica.hr/vijenac/667/profesore-sretna-vam-devedeseta-29463/

 

—

 

O 90. rođendanu akademika Eduarda Hercigonje

Arhitekt nacionalne filologije

Piše MATEO ŽAGAR

Osmislivši hrvatsku srednjovjekovnu književnost (u osnovi kroz prizmu općenite „pismenosti“) zacrtao je i arhitekturu cijele nacionalne filologije, te sasvim sigurno i kompletno poimanje hrvatske kulture

 

(…)

 

Koncept nacionalne filologije, u koji dokraja vjeruje i koji cijelim svojim opusom potkrepljuje, propitujući modalitete književnosti oblikovane na „rubovima dviju Europa“, uz mogućnost konceptualiziranja na temelju iznimne raznolikosti (geografske, jezične, političke, etničke…), uskladio je Hercigonja u potpunosti s filološkim modernitetom 20. stoljeća. Upravo u svojoj Tropismenoj i trojezičnoj kulturi hrvatskoga srednjovjekovlja (1994, 2006), kojoj ove godine pratimo 25. godišnjicu prvotiska, jasno je afirmirao vrijednost raznolikosti umjesto uniformnosti, bogatstva regionalnosti umjesto centralizma, širine demokratičnosti pisarske i čitalačke kulture uz visoke dosege elitizma, funkcionalne višejezičnosti i višepismovnosti, mnogolike orijentacije prema uzorima iz različitih europskih kulturnih zona, dinamike prostora namjesto isključivosti uzvišene nacionalne koncepcije 19. stoljeća, inkluzivnosti ili preklapanja umjesto isključivosti, kulturološke širine naspram povremene filološke autističnosti, filološkoga intenziteta i odgovornosti umjesto kulturološke površnosti i paušalnosti. Tako osmislivši hrvatsku srednjovjekovnu književnost (u osnovi kroz prizmu općenite „pismenosti“) zacrtao je i arhitekturu cijele nacionalne filologije, te sasvim sigurno i kompletno poimanje hrvatske kulture.

 

(…)

 

Svojevrstan prezir prema „nadvladanim“ konceptima nacionalne kulture, kojemu smo u različitim inačicama sve češće svjedoci i žrtve, sudara se s druge strane s iznova ustalim pokušajima inzistiranja prema pravocrtnom, monofonom i jednodimenzionalnom tumačenju nacionalne književnosti i kulturnog identiteta, inzistiranju na isključivosti, utemeljenu na prevladanoj ideji nacionalne uzvišenosti, „krvlju i tlom“ određene i razgraničene. Nekritički bijeg od razumijevanja i prihvaćanja (južno)slavenskog okružja, od ćirilometodskoga narativa, zazor od primjerenog razumijevanja odnosa srednjojužnoslavenskih standardnih jezika – time i hrvatskoga – prema štokavskoj govornoj osnovici, upravo strah od neprijepornosti da se, na primjer, velik dio južnoslavenskoga ćiriličkoga korpusa ne može razrezati po nacionalnom ključu, ali da to nipošto ne umanjuje njegovu važnost u hrvatskome književnom korpusu, sve su to orijentacijske točke onih koji u Hercigonjinoj knjizi vide ugrozu.

 

(…)

 

Cijeli članak dostupan je na poveznici:

http://www.matica.hr/vijenac/667/arhitekt-nacionalne-filologije-29464/

 

—

 

Eduard Hercigonja

Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja

 

KAZALO

 

PREDGOVOR

OD 9-12. STOLJEĆA

Počeci pismenosti

Latinska epigrafika

Prvi spomenici slavenske pismenosti. Najstarija glagoljska epigrafika

Latinska diplomatička građa

Latinska liturgijska knjiga, Biblija, teologija, enciklopedistika

Glagoljički liturgijski tekstovi

 

OD 12. DO KRAJA 14. STOLJEĆA

Glagoljica. Opće značajke razvoja glagoljaške knjige u ovom razdoblju

Biblijsko-liturgijski glagoljički tekstovi

Glagoljička neliturgijska proza. Stihovi

‘Acta croatica’ I.

Glagoljički natpisi, grafiti i zapisi

Glagoljica u Europi 14. stoljeća

Hrvatska ćirilica

Latinički hrvatski tekstovi

Latinska pismenost. Notarijat. Pravni tekstovi

Dubrovačka ‘slavenska kancelarija’. Pisari. Književno obrazovanje

Statuti. Prvi sačuvani zapisnik hrvatskoga sabora. Kartulari. Matrikule

Historija

Fabulama proza

Prirodnoznanstveni spisi. Medicinski traktati

Teologija

Liturgijski rukopisi

Legenda aurea

Natpisi

Pismenost i književnost

 

OD POČETKA 15. STOLJEĆA DO BROZIĆEVA BREVIJARA (1561)

Latinska tradicija

Glagoljička liturgijska knjiga

Izvorni, glagoljički i latinički, pjesnički i dramski tekstovi

Glagoljaški zbornici

Hrvatski latinički prozni spisi i pjesničke zbirke

‘Acta croatica’ II.

Bilješke, zapisi, grafiti

Napuci za liječenje, magijski zapisi, zaklinjanja, amuleti

Pisma

Hrvatski natpisi

Miješanje pisama i jezika u istom tekstu

Tisak

 

KAZALO IMENA

TABLE

BILJEŠKA O PISCU

 

http://www.matica.hr/knjige/tropismena-i-trojezicna-kultura-hrvatskoga-srednjovjekovlja-87/

 

Eduard Hercigonja

Filolog, kroatist i povjesničar književnosti. Sveučilišni profesor u miru i redoviti član HAZU. Rođen 1929. u Zagrebu. Autor nekolicine temeljnih djela o hrvatskoj srednjevjekovnoj književnosti i kulturi.