Umro akademik Radoslav Katičić

Zagreb, 11. kolovoza 2019. – U subotu 10. kolovoza 2019. u Beču je u 90. godini života umro akademik Radoslav Katičić, istaknuti hrvatski filolog svjetskog glasa, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Rodio se 3. srpnja 1930. u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju i na Filozofskom fakultetu 1954. diplomirao klasičnu filologiju te 1959. doktorirao tezom Pitanje jedinstva indoeuropske glagolske fleksije. Usavršivao se 1956.–1957. u Ateni te kao stipendist Humboldtove zaklade 1960.–1961. u Tübingenu i 1968.–1969. u Bonnu.

Radio kao honorarni knjižničar u fakultetskom seminaru za klasičnu filologiju, a 1958. je postao asistent na Katedri za poredbenu indoeuropsku gramatiku, te 1961. docent indoeuropske i opće lingvistike i pročelnik novoosnovanoga Odsjeka za opću lingvistiku i orijentalne studije. Izvanredni profesor postao je 1966., a 1972. redoviti profesor. Od 1977. do umirovljenja 1998. djelovao je kao redoviti profesor slavenske filologije na Sveučilištu u Beču koje ga je 1998. izabralo za professora emeritusa. Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, u Razredu za filološke znanosti, bio je od 1986., a od 1973. bio je izvanredni član. Akademik Radoslav Katičić ujedno je od 1989. bio redoviti član Austrijske akademije znanosti, a od 1991. član Europske akademije znanosti. Bio je i dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (od 1984.), Norveške akademije znanosti (od 1987.) i Kosovske akademije znanosti i umjetnosti (od 2012.). Bio je predsjednik Vijeća za normu hrvatskog standardnog jezika od osnutka 2005. do njegova raspuštanja 2012.

Kao filolog, akademik Katičić osobito je zaslužan za rad Zagrebačkog lingvističkoga kruga i za promicanje strukturalne lingvistike i drugih modernih metoda. Bio je jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967.

Znanstvenu karijeru Radoslav Katičić započeo je istraživanjem klasične i bizantske grčke filologije, a zatim je područje svojih istraživanja proširio na poredbenu indoeuropeistiku (osobito indijsku i starobalkansku) te na općelingvističku teoriju. Bavio se brojnim temama slavenske i hrvatske filologije, posebno sintaksom i poviješću hrvatskog književnog jezika, kao i slavenskom mitologijom, služeći se pritom opsežnom filološkom, arheološkom i povijesnom literaturom. Svojim istraživanjima uspio je rekonstruirati elemente balto-slavenske pretkršćanske religije i mitova, bitne za razumijevanje duhovne baštine koju su Hrvati donijeli svojim doseljenjem, a koja je do danas vidljiva u mnogim toponimima, oronimima i hidronimima. Svojim radovima o povijesti hrvatskog književnog jezika dokazao je da je njegova novoštokavska standardizacija započela u 18. stoljeću na području od Dalmacije do Slavonije te se nastavila u doba Hrvatskog narodnog preporoda i dovršila početkom 20. stoljeća.

Akademik Radoslav Katičić bio je autor petnaestak knjiga i četiristotinjak rasprava, članaka, ogleda, knjižnih ocjena i drugih radova. Najvažnija djela su mu Osnovni pojmovi suvremene lingvističke teorije (1967.), Jezikoslovni ogledi (1971.), Stara indijska književnost (1973.), Prilog općoj teoriji poredbenog jezikoslovlja (A Contribution to the General Theory of Comparative Linguistics, 1979.), Novi jezikoslovni ogledi (1986., 1992.), Litterarum studia (1998.), Na kroatističkim raskrižjima (1999.), Božanski boj: tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine (2008.), Zeleni lug (2010.), Gazdarica na vratima (2011.), Vilinska vrata    (2014.) i Naša stara vjera (2018.).

 

Marijan Lipovac

Ured za odnose s javnošću i medije HAZU

 

Izvor: http://info.hazu.hr/

 

 

Odgovori