Olga Zirojević, “Iz osmanske baštine”

Balkanski centar za Bliski istok iz Beograda objavio je 2018. godine knjigu povjesničarke Olge Zirojević “Iz osmanske baštine”, za koju je predgovor napisao Nenad Filipović.

 

 

Knjiga dr Olge Zirojević Iz osmanske baštine sastoji se iz tri dela. U prvom delu knjige pod naslovom „Činija puna reči” dr Zirojević se bavi turcizmima i objašnjava poreklo više od 40 reči koje su samo deo korpusa turcizama koji se svakodnevno koriste u srpskom jeziku, kao što su: bakšiš, Balkan, bre!, budala, čamac, činija, delija, frka, janičar, jatak, košava, lakrdija, rusvaj, sijaset, skela, kao i mnogi drugi. Drugi deo knjige pod naslovom „Ni kamen na kamenu” posvećen je značajnim osmanskim zadužbinama koje se nalaze na teritoriji Srbije, nekadašnje Jugoslavije i Balkana, poput Bajrakli džamije, banjalučke Ferhadije i mostarskog Starog mosta. Treći, i poslednji deo knjige, tretira pitanje Kosova u kolektivnom pamćenju Srba i drugih nemuslimanskih balkanskih naroda.

Pred čitaocima je jedna pitka, pametna, duhovita, učena, lagano pisana… knjiga (…) .Već decenijama ovaj  autor  bavi se  pričama o riječima u njihovom kulturnom kontekstu i na jedan popularan, ali potpuno naučan način tumači ono što je tek nagoviješteno u Vinaverovim ogledima o Bori Stankoviću ili u najboljoj monografiji o Vuku kao leksikografu-Pamtiveku Miodraga Popovića. Naime, ne samo srpska prošlost i tradicija, nego i srpska sadašnjost ne može se pojmiti bez pravog shvatanja turcizama u srpskom jeziku. Tako Olga Zirojević tumači riječi kao bre za koje smo mislili da o njima sve znamo, ili riječi kao delija, pl. delije o kojoj popularna svijest zna samo ono što nije istina, zatim pokazuje da nismo samo mi posuđivali riječi od Turaka, nego i Turci od nas, jer i danas u turskom jeziku jedina riječ za pojam kralj je slavizam kral. Te priče o riječima predstavljaju najveći dio ove knjige.

Drugi dio ove knjige čine napisi posvećeni osmanskim zadužbinama u Srbiji, Jugoslaviji i na Balkanu, njihovom postanku i njihovom planskom uništavanju, kada god je nacionalistička politika to iziskivala. Tako će se u ovoj knjizi naći zapisi o Feliksu Kanicu kao svjedoku kraja osmanske civilizacije u Srbiji, o jedinoj preostaloj beogradskoj džamiji: Bajrakli-džamiji na Dorćolu, o banjolučkoj Ferhadiji i o građevinskom čudu poznatom kao mostarski Stari most. Uz to idu i napisi o ustanovama islamske civilizacije kao vakuf-zadužbina i imaret-gostinjac, javna kuhinja. Sve je to napisano tečnim jezikom i bez viška riječi, ali iza svega toga stoji duboko poznavanje prošlih vremenâ i drevnih ustanova.

Treću grupu napisa u ovoj knjizi predstavljaju radovi posvećeni Osmanlijama u kolektivnom pamćenju srpskog i drugih nemuslimanskih balkanskih naroda. Valja posebno istaći studiju „Kosovo u kolektivnom pamćenju“ koja itekako može poslužiti kako korektiv viđenjima dvaju podjednako ekskluzivističkih tabora (…).

Neka ova knjiga bude ostavština za budućnost: simbol nade da možemo jednog dana postati uravnoteženiji i etičniji.

 

(Iz predgovora Nenada Filipovića)

 

Izvor i dodatne informacije:

 

http://balkanskicentarzabliskiistok.com/objavljena-knjiga-iz-osmanske-bastine/

 

https://pescanik.net/iz-osmanske-bastine/

 

 

Odgovori