Historiografska misao dana – Lucien Febvre (1946): od povjesničara tražim da na rad odlaze s valjanom hipotezom u glavi, a ne da su puki kolekcionari činjenica

“Ja od njih tražim da na rad odlaze (…) sa nekom valjanom hipotezom u glavi. Da nikada ne postanu kolekcionari činjenica na koje se slučajno nabasalo, kao što su ljudi nekada postajali tragači za knjigama po kejovima. Da nam ne daju Istoriju koja automatski rešava, već postavlja probleme.”

 

 

U susret nadolazećem. Manifest novih Anala

 

„Od istoričara tražim da na rad nikada ne odlaze onako kako je to radio Mažendi (Magendie): Mažendi, taj učitelj Kloda Bernara, taj preteča fiziologije, koji je toliko uživao da s rukama u džepovima šetka kroz retke i neobične činjenice – kao skupljač dronjaka, govorio bi on, kroz otpatke. Ja od njih tražim da na rad odlaze onako kako je to činio Klod Bernar, sa nekom valjanom hipotezom u glavi. Da nikada ne postanu kolekcionari činjenica na koje se slučajno nabasalo, kao što su ljudi nekada postajali tragači za knjigama po kejovima. Da nam ne daju Istoriju koja automatski rešava, već postavlja probleme.

Tako će oni delovati na svoju epohu. Tako će oni svojim savremenicima, svojim sugrađanima, omogućiti da bolje shvate dramu čiji će oni biti, čiji su oni već, i posmatrači i učesnici u isti mah. Tako će oni pružiti najdragocenije elemente rešenja za probleme koji muče ljude njihovog vremena.“

 

Lucien Febvre, Borba za istoriju, Beograd 2004, str. 69.

 

 

« Je demande aux historiens, quand ils vont au travail, de ne point s’y rendre à la Magendie : Magendie, ce maître de Claude Bernard, ce précurseur de la physiologie qui prenait tant de plaisir à flâner, les mains dans ses poches, à travers les faits rares et curieux — et comme le chiffonnier, disait-il, à travers les ordures. Je leur demande de s’y rendre à la Claude Bernard, une bonne hypothèse en tête. De ne jamais se faire collectionneur de faits, au petit bonheur, comme on se faisait jadis chercheur de livres sur les quais. De nous donner une Histoire non point automatique, mais problématique.

Ainsi agiront-ils sur leur époque. Ainsi permettront-ils à leurs contemporains, à leurs concitoyens, de mieux comprendre les drames dont ils vont être, dont ils sont déjà, tout à la fois, les acteurs et les spectateurs. Ainsi apporteront-ils les plus riches éléments de solution aux problèmes qui troublent les hommes de leur temps. »

 

Lucien Febvre, « Face au vent : manifeste des Annales nouvelles », Annales, 1946, 1-1, p. 7 (Combats pour l’Histoire)

 

https://www.persee.fr/doc/ahess_0395-2649_1946_num_1_1_3175

 

 

Odgovori