Nevenko Bartulin – ‘Cigansko pitanje’: dokaz da NDH nije proglasila rasne zakone pod pritiskom Njemačkog Reicha

 

U zadnjem broju ‘Globusa’ (14.12.2018) Mirjana Kasapović je napisala komentar o knjizi Igora Vukića o Jasenovcu u kojemu je napomenula kako Vukić tvrdi da je nacistička Njemačka izvršila ‘nepodnošljiv pritisak’ na NDH kako bi ustaška vlada usvojila rasne zakone. To je inače omiljena teza velikog broja današnjih hrvatskih nacionalista i skupina povjesničara i pisaca koji, poput Vukića, očito misle da mogu tako predstaviti NDH u što pozitivnijem svjetlu. Drugim riječima, ustaše su samo donijeli rasne zakone jer je to bila njemačka cijena za hrvatsku državnost, što bi ujedno trebalo značiti da ustaše nisu zapravo bili autentični rasni nacionalisti i/ili antisemiti (eto, po takvoj logici, da je Berlin tražio od ustaša da diskriminiraju i progone sve ljude koji nose naočale ili imaju crvenu kosu onda bi i to ustaše vjerojatno napravili samo da dobiju svoju državu). Nadalje, ti povjesničari i pisci uvijek posežu za argumentom o ‘počasnim arijcima’ ili čak apsurdnim tvrdnjama o navodnih ‘28 židovskih generala’ u oružanim snagama NDH ili time da NDH nije imala rasne zakone nego ‘samo’ rasne zakonske odredbe, kao nepobitnim dokazima da su ustaše bili, barem načelno, protivnici nacionalsocijalističkih rasnih ideja. Međutim, takve teze su, kako sam već pokazao na stranicama ovog portala, sasvim pogrešne (na primjer: Nevenko Bartulin o prikazu rasnih zakona u Leljakovom filmu “Mit o Jasenovcu” http://www.historiografija.hr/?p=11493).

 

 

Ovdje bih želio svratiti pozornost čitatelja na jednu činjenicu koja dodatno dokazuje da NDH nije proglasila rasne zakone pod pritiskom Njemačkog Reicha. Naime, Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti, donesena u NDH 30. travnja 1941., označila je Židove i Cigane (Rome) kao rasne skupine nearijskog podrijetla: ‘kao Ciganin u smislu ove naredbe vrijedi osoba, koja potječe od dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi’ (navedeno prema: ‘Krv i čast hrvatskog naroda zaštićeni posebnim odredbama’, Hrvatski narod, 1. svibnja 1941.). Iako su rasni zakoni NDH bili priređeni prema njemačkim rasnim zakonima (Nürnberški zakoni), važno je primijetiti da su se njemački zakoni o državljanstvu (Reichsbürgergesetz) i zaštiti njemačke krvi i njemačke časti (Gesetz zum Schutze des deutschen Blutes und der deutschen Ehre) od 15. rujna 1935. odnosili samo na Židove. Doduše, ministarstvo unutarnjih poslova je 26. studenog 1935. proširilo zakonsku zabranu međurasnih brakova (između Arijaca i Židova) na Cigane i Crnce, dok je službeni komentar o Nürnberškim zakonima također definirao Židove i Cigane kao rasno strane elemente u Europi. No, iako su postupno bili lišeni nekih osnovnih prava, njemački su Cigani ipak službeno zadržali svoj položaj kao građani Reicha (Reichsbürger) sve do travnja 1943. (Gilad Margalit, ‘The Uniqueness of the Nazi Persecution of the Gypsies’, Romani Studies 5, Vol. 10, No. 2, 2000, str. 195). I tako dolazimo do logičnog pitanja – ako su ustaški rasni zakoni tek kopija Nürnberških zakona donesenih pod pritiskom Reicha, kako tvrdi Vukić i njemu slični povjesničari i pisci, zašto je NDH već u travnju 1941. zakonski definirala Cigane kao rasno strane ‘državne pripadnike’ (a ne državljane), dok su Cigani u Reichu zadržali, barem formalno, status njemačkih državljana sve do travnja 1943.?

 

 

Odgovor na ovo pitanje može biti višeslojan, ali je sigurno da je samosvojna (tj. ustaška) rasna ideja da su Cigani, zajedno s Židovima i ‘Vlasima’ (Srbima), rasno strani elementi u Hrvatskoj igrala važnu ulogu (Srbi nisu bili predmet rasnih zakona, ali su ustaški ideolozi često tvrdili da je veći broj Srba u NDH nearijskog/prednjoazijskog rasnog podrijetla). Dakle, nema dokaza da je Njemački Reich izvršio ikakav pritisak na ustašku politiku prema Ciganima. U svom prvom pismu Berlinu kao njemački poslanik u NDH od 3. svibnja 1941., Siegfried Kasche je napomenuo da je ‘zakonodavstvo i opće raspoloženje’ u NDH protiv Cigana (navedeno prema: Bogdan Krizman, Pavelić između Hitlera i Mussolinija, Zagreb: Globus, 1980, str. 29). Inače, nacionalsocijalisti su definirali Cigane drugačije nego ustaške vlasti. Prema tezi njemačkog antropologa i psihijatra Roberta Rittera, vodećeg stručnjaka za cigansko pitanje u Reichu, samo je manji broj njemačkih Cigana pripadao rasnoj čistoj skupini (pleme Sinti), koja nije bila prijetnja ili opasnost za njemački narod i kulturu, dok je većina njemačkih Cigana pripadala manje vrijednoj i asocijalnoj skupini rasno miješanog podrijetla (Zigeunermischlinge). Reichsführer-SS Heinrich Himmler je dijelio Ritterov relativno pozitivan stav o rasno čistim Ciganima (Sinti).

 

 

Za razliku od nacionalsocijalista, ustaše su naknadno redefinirali tzv. bijele Cigane muslimane, tako da su pripadnici ove skupine formalno postali Arijci. Ova je promjena uslijedila nakon negativne reakcije muslimanskog stanovništva i vodstva u Bosni i Hercegovini prema ustaškoj diskriminaciji Cigana-muslimana. Kako su ustaške vlasti nastojale pridobiti naklonost ‘islamskih Hrvata’, bijeli su Cigani bili izuzeti od anticiganskih mjera u NDH. Ipak, da bi se ovi Cigani mogli zaštititi, trebalo je naći rasno/antropološko opravdanje tako da je jedan odbor sastavljen od muslimanskih akademičara izradio izvještaj 30. srpnja 1941. u kojemu tvrde da su bijeli Cigani ‘po svoj prilici ciganskog porijekla, ali su se miješanjem s domaćim pučanstvom potpuno asimilirali i pohrvatili.’ Prema ‘naučnim istraživanjima’, bijeli Cigani, kao i crni Cigani (tzv. čergaši), ‘pripadaju arijskoj, odnosno indoeuropskoj/indogermanskoj/rasi, a potječu iz sjeverozapadne Indije’ (navedeno prema: Narcisa Lengel-Krizman, Genocid nad Romima: Jasenovac 1942. Zagreb: Biblioteka Kameni cvijet, 2003, str. 68). Iako je odbor tvrdio da i crni Cigani pripadaju arijskoj rasi, jedino su bijeli Cigani bili izuzeti. Crni cigani, kao i Cigani katoličke (i pravoslavne) vjere, su i dalje smatrani rasnim Ciganima u zakonskom smislu. Za ustaše je rasno pitanje bilo važnije od vjerskog identiteta.

 

 

Može se dakle zaključiti da je NDH provodila vlastitu rasnu politiku koja je nedvojbeno bila oblikovana pod utjecajem (ali ne pod ‘pritiskom’) Njemačkog Reicha.

 

 

Nevenko Bartulin

 

 

Napomena: u tekstu se upotrebljavaju izrazi ‘Arijci’ (a ne ‘Arijevci’) i ‘Cigani’ (umjesto Romi) isključivo s obzirom na tadašnje nazive i povijesni kontekst

 

 

Odgovori