Zrinka Miljan – prikaz knjige – Kateřina Lišková, “Sexual Liberation, Socialist Style. Communist Czechoslovakia and the Science of Desire, 1945-1989”, 2018.

 

Kateřina Lišková, Sexual Liberation, Socialist Style. Communist Czechoslovakia and the Science of Desire, 1945-1989, Cambridge University Press, Cambridge 2018, 281 str.

 

Pitanje seksualnosti golica maštu sociologa i povjesničara u cijelome svijetu prilično intenzivno proteklih tridesetak godina. Ono što je zamjetno od početka 2000-ih naovamo jest pojava brojnih monografija na temu seksualnosti u istočnoj Europi za vrijeme komunizma/socijalizma. Jedan od primjera jest i knjiga češke sociologinje Kateřine Liškove u kojoj obrađuje seksualnu slobodu u Čehoslovačkoj poslije Drugoga svjetskoga rata u komparativnoj perspektivi s Istočnom Njemačkom i Mađarskom.

Kateřina Lišková predaje rodne studije i sociologiju na Masarykovom sveučilištu u Češkoj i radi kao suradnik na Tehničkom sveučilištu u Berlinu. Kao znanstvenik je boravila na Sveučilištu u Columbiji (SAD), Sveučilištu u New Yorku i Sveučilištu Tilburg u Nizozemskoj. Autorica je brojnih znanstvenih članaka objavljenih u renomiranim sociološkim časopisima, kako u Češkoj, tako i u svijetu.

Knjiga Sexual Liberation, Socialist Style podijeljena je na uvod, pet ključnih poglavlja te zaključak. U uvodnome poglavlju (Introduction, str. 1-22) autorica donosi historiografski pregled događanja u Čehoslovačkoj nakon Drugoga svjetskog rata s posebnim osvrtom na političke promjene i seksualne zapise koji ih prate. U uvodnome dijelu razrađuje se i rad Seksološkoga instituta u Čehoslovačkoj od početka 20. stoljeća te područja djelovanja kojima se bavio. Autorica je iskoristila isto poglavlje da vrlo kratko opiše razvoj same seksologije u Europi na početku 20. stoljeća. Na kraju uvoda donosi pregled poglavlja u knjizi i pojašnjenje izvora koje koristi. U istome potpoglavlju objašnjava i svoj metodološki pristup baziran na analitičkim alatima sociologije kako ih artikulira Gil Eyal koji vidi ekspertizu sociologije kao „mrežu koja povezuje agente, uređaje, koncepte kao i institucionalne i spacijalne dogovore“ (str. 16).

Prvo poglavlje knjige priča o sveobuhvatnim promjenama u seksualnosti u cijeloj Istočnoj Europi (Sweeping Changes in Sexuality across East Central Europe, str. 23-49). Poglavlje je bazirano na komparativnome pregledu razvoja u seksualnosti i rodnim ulogama u tri zemlje – Mađarskoj, Poljskoj i Istočnoj Njemačkoj. Samo poglavlje prati promjene u ženskome statusu unutar domene braka, njihovih reproduktivnih prava i njihovih mogućnosti zadovoljavanja svojih (hetero) seksualnih potreba od vremena kad socijalizam nije bio glavna ideologija na tim prostorima, a zatim i preko sva četiri desetljeća trajanja socijalizma u spomenutim zemljama. Lišková promatra seksualnost kao dio šireg socijalističkog projekta koji za posljedicu ima promjenu odnosa prema seksualnosti svaki puta kako se mijenja politika u zemlji. Posebna pažnja pridana je promjeni uloge žene za vrijeme socijalizma koji je u svoju ideologiju imao utkanu ideju o jednakosti žena i muškaraca, ali i lagano odmicanje od te ideje u kasnoj fazi socijalizma. Autorica je uočila veće sličnosti između Poljske i Čehoslovačke, kao i između Mađarske i Istočne Njemačke, no ono što je zajedničko za sve četiri države jest činjenica da je u sedamdesetim godinama i kasnije naglašavano seksualno zadovoljstvo kao perspektiva uspješnog braka kao jednog od temelja socijalističkog društva.

Drugo poglavlje (The Public Family: Collectivized Equality in the Long 1950s, str. 50-121) te četvrto poglavlje (The Privatize Family: Atomized Hierarchy during Normalization, str. 157-227) posvećena su pitanju obitelji u socijalizmu. Ona obrađuju seksološke bračne priručnike, ulogu stručnjaka koji istražuju seksualnost te njihov utjecaj na vladajuću politiku, pitanje razvoda kao i pobačaja te bračnog savjetovanja. Doprinos koji Lišková donosi u ova dva poglavlja krucijalan je za dodatno razumijevanje promjena u obiteljskoj strukturi i hijerarhiji koji su utjecali i na seksualni život ljudi, poglavito žena. Od pitanja eugenike na početku 20. stoljeća do pitanja retradicionalizacije čehoslovačkog društva u kasnoj fazi socijalizma autorica donosi mnoštvo zanimljivih izvora kojima potkrjepljuje svoje tvrdnje o promjenama u obitelji u 20. stoljeću.

Treće (The Female Orgasm: From Treating Infertility to Managing Pleasure, str. 122-156) te peto poglavlje (Male Deviance: Now You See Them, Now You Don’t, str. 228-277) također se mogu promatrati kao jedna zajednička cjelina, cjelina u kojoj se obrađuje pitanje seksualnoga užitka. U trećem poglavlju Lišková pojašnjava na koji se način formirao interes za ženski orgazam. Sve je počelo u ranim pedesetima s razvojem jednog od najvažnijeg interesa države – biološke reprodukcije. Žensko tijelo smatrano je strojem koji producira novi život, a ono što je bilo neočekivano jest da je zahtjev za povećanim brojem poroda išao zajedno sa zahtjevom o povećanome seksualnome užitku. Seksolozi su proveli istraživanja kojima su dokazali da je seksualni užitak kod žena krucijalan za prokreaciju. U sedamdesetim godinama čehoslovački seksolozi predvođeni Stanislavom Kratochvílom počinju slijediti teorije Williama Mastersa i Virginije Masters te drže da bi seksualnost trebala postati privatnijom no što je bila do tada. S druge strane u petom poglavlju se obrađuje pitanje homoseksualnosti i muškoga užitka u socijalizmu. I dok je pitanje homoseksualnosti u pedesetima bilo nevidljivo, sve se promijenilo u sedamdesetima, nakon 1968. godine i praškoga proljeća, kada se jasno označilo „devijantno“ seksualno ponašanje, što ne bi bilo moguće bez dodatne institucionalizacije seksologije u Čehoslovačkoj. Smatrano je da je normalno seksualno ponašanje ono unutar institucije braka između muškarca i žene.

U zaključnome poglavlju (Conclusion, str. 255-260) autorica zaključuje svoja razmišljanja i sažimlje rezultate svojega istraživanja. Knjiga je opremljena popisom primarnih izvora, bibliografijom i indeksom. Ono što posebno impresionira jest količina primarnih izvora koje autorica koristi. Radi se o stotinama medicinskih studija i eseja, popularnim magazinima, pismima građana, rezultatima istraživanja, pravnim dokumentima, zapisnicima seksoloških konferencija, bračnim savjetnicima, demografskim podacima kao i zapisima o razvodima sa sudova. Upravo je to način na koji se mora pristupiti istraživanju seksualnosti – iz raznih perspektiva, jer ako se izostavi samo jedna gubi se šira slika iznimno potrebna za njezino razumijevanje.

Iako studija na nekim mjestima pati od generalizacija koje su produkt neistraženosti seksualnosti u nekim drugim historiografijama, ne može se poreći njezina iznimna vrijednost ne samo za sociologiju, već i za historiografiju. Ova knjiga predstavlja početak iscrpnog bavljenja pitanjem seksualnosti i svega onoga što nosi sa sobom u zemljama iza Željezne zavjese i uistinu predstavlja impozantan primjer toga kako bi se ona morala i trebala pisati. Njezinu vrijednost možda najbolje ilustrira izvještaj jedne od najvećih povjesničarki seksualnosti, Dagmar Herzog, koja je napisala: “This is a spectacular manuscript, fluidly and engagingly written. It is brilliantly conceived and will interest a wide audience among both sociologists and historians. It speaks to scholars of postwar Europe, the social history of the Eastern bloc and – obviously – the histories of sexuality and gender, but also the histories of the “psy-ences,” of expertise, and of therapeutic cultures.” (preuzeto sa: https://www.muni.cz/inet-doc/895744).

Knjigu preporučujem svima onima koji su zainteresirani za povijest seksualnosti, historijsku metodologiju, sociologiju, a posebno studentima kako bi dobili uvid u to što su rodne studije i na koji način razumijevati to historiografsko polje koje još (na žalost) nije zaživjelo u hrvatskoj historiografiji.

 

Zrinka Miljan

 

 

Odgovori