“Ovakav, dakle, po meni mora biti povjesničar: neustrašiv, nepotkupljiv, slobodan, prijatelj slobodna govora i istine, čovjek koji će – kako veli komički pjesnik – reći “popu pop, a bobu bob”, koji se ne vodi ni mržnjom ni ljubavlju, koji nikoga ne štedi, ni od čega ne zazire, ni pred kim ne strepi, pravedan sudac, dobronamjeran prema svima toliko da nije dobronamjeran ni prema kome, stranac u knjigama, čovjek bez grada, samostalan, ničiji podanik, neopterećen tuđim mišljenjem – jednom riječju: pripovjedač zbivanja.”
(…)
“Kao što smo ustanovili da su slobodan govor i istina ciljevi povjesničareve prosudbe (…)”
Lukijan, Kako treba pisati povijest, preveo Josip Parat, Zagreb 2017, str.
Read more
